Najvažniji aspekt globalizacije – gospodarstvo – postao je prijetnja opstojnosti cijele naše civilizacije. Živući sustav može ostati zdrav samo ako postoji ravnoteža interesa između dijelova i cjeline.
S pozicije evolucijskog biologa globalizaciju vidim kao nešto prirodno, neizbježno i poželjno. Ona se već odvija i nepovratni je proces.
Jedan dio procesa odrađujemo vrlo dobro kroz suradnju (sustavi globalne telefonije, pošte i putovanja zrakoplovom), ali najvažniji aspekt globalizacije - gospodarstvo - trenutno je postao prijetnja opstojnosti cijele naše civilizacije. Iz tog razloga, moramo postati svjesniji učesnici u ovom procesu.
Život je, na sreću, fleksibilan te smo svjedoci rastućeg vala protesta, kao i tihih rasprava o ekonomskoj globalizaciji. To su zdrave reakcije koje nam pomažu u preživljavanju.
Njihove zajedničke karakteristike očituju se u prepoznavanju činjenice da su vrijednosti zajednice pregažene u opasnim procesima koji postavljaju ogromne profite za maleni broj ljudi ispred ostalih interesa čovječanstva.
Većina ljudi koji promatraju probleme tržišnog kapitalizma svjesni su da se mjerenje uspjeha mora pomaknuti s novca na blagostanje za sve. Da bi se to učinilo vrijednosti zajednice se moraju sačuvati kako bi se osigurala ravnoteža lokalnih i globalnih interesa koje dijelimo jedni s drugima i s ostalim vrstama.
Evolucijski proces nikad ne uspijeva ukoliko se interesi pojedinaca, zajednice, ekosustava i svemira ne poklapaju istovremeno i skladno.
To je gledište biološke evolucije koja na žalost još nije dobila na važnosti i stoga još nije ugrađena u našu društvenu svijest.
Želja mi je da pomognem ljudima osvijestiti to gledište, jer smo mi ljudi, koliko god bili duhovni, neizbježno i biološka bića te bismo se mogli okoristiti već naučenim lekcijama iz četiri i pol milijarde godina "improviziranog plesa" zvanog evolucija.
Kako bismo shvatili zašto se trenutni tijek globalizacije ne može na ovaj način nastaviti dalje te zašto mora postati zdraviji, moramo pogledati bitne suprotnosti između onoga što nazivamo slobodni tržišni kapitalizam (u stvari se radi o globalnom totalitarističkom kapitalizmu) i onoga što bismo trebali stvoriti: demokratski i ekološki osviješten gospodarski sustav.
George Soros, poznati multimilijarder, u članku objavljenom u časopisa Atlantic Monthly upozorava nas na "kapitalističku prijetnju".
Iako nije prvi koji je ukazao na žrtvovanje vrijednosti zajednice zbog vrijednosti tržišta, mora ga se bez daljnjega označiti kao jednog od najuvjerljivijih kritičara korporativnog kapitalizma današnjice.
Robert Kuttner je napisao u Los Angeles Timesu: "Kada nas čovjek koji zarađuje milijarde poznavanjem tržišta upozorava o 'kapitalističkoj prijetnji', čak bi i najveći branitelji tog društvenog uređenja morali obratiti pažnju na njegove riječi."
Ili, kako bi Soros sâm rekao: "Vjerujem da glavni neprijatelj otvorenog društva nije komunizam nego kapitalizam."
Komunizam protiv kapitalizma? Vratimo se na trenutak "komunističkoj prijetnji". Promatrana očima biologa, drama kapitalizam-komunizam koja se odvijala većinu naših života, ako ne i cijeli život, otkriva osnovnu dramatičnu pogrešku.
Igrali smo vlastite uloge prihvaćajući čudan i nemoguć ideološki izbor: sagraditi društvo na interesima pojedinaca ili na interesima zajednice.
Kako god da nazovemo ekonomsko-političke sustave u različitim vremenima i prostorima, mislim da se svi možemo složiti da su to živući sustavi. Ako ih tako vidimo onda i/ili izbor nema smisla.
Živući sustav može održavati svoje zdravlje samo ako postoji ravnoteža interesa između dijelova i cjeline, između pojedinaca i zajednice. Žrtvovati jedno zbog drugog ubilo bi sustav, kao što se dogodilo sovjetskom komunizmu, i kao što nas Soros upozorava da bi se moglo dogoditi i kapitalizmu.
Pritom naglašava: "Suradnja u prirodi je dio sustava jednako kao i konkurencija" te dodaje: "Doktrina liberalnog kapitalizma u kojem se puna sloboda daje privatnoj inicijativi podrazumijeva da se najveće zajedničko dobro postiže neprestanim stremljenjem za vlastitim interesom."
Ako se vlastiti interesi ne ublaže prepoznavanjem interesa zajednice, društvo na kojem počiva tržište može se raspasti.