Pojava s kojom se danas susrećemo svugdje u svijetu je posvemašnji krah institucija. Svi žele promjene, svi pričaju o promjenama - a ipak, sve češće svjedočimo da se ne događa skoro pa ništa.
Pojava s kojom se danas susrećemo svugdje u svijetu je posvemašnji krah institucija. Bez obzira gdje pogledamo, potreba za velikom promjenom je očita, ali je istovremeno očito da se ona ne događa.
Svi žele promjene, svi pričaju o promjenama - a ipak, sve češće svjedočimo da se ne događa skoro ništa. Naprotiv, slijedi se obrazac "više istoga!" Današnje društvo na kolektivnoj razini proizvodi rezultate koje pojedinačno nitko ne želi.
Doktor C. O. Scharmer stručnjak je koji se čitav niz godina bavi promjenama. Vjeruje da osnovni problem leži u "zatvoru" kojeg smo sami stvorili kolektivnim institucionalnim obrascima ponašanja.
Kao savjetnik mnogim liderima, Scharmer je shvatio da se svi oni u svome radu susreću s istim problemima, te je počeo razvijati novu društvenu tehnologiju kojom se razvija nova sposobnost učenja.
To učenje nije utemeljeno na prošlosti, već na osjećanju, pretvaranju i "dovođenju-u-sadašnjost" svih budućih mogućnosti. Taj proces Scharmer naziva presencing.
Presencing se temelji na unutrašnjoj promjeni lokacije. Presencing znači: oslobađanje vlastite percepcije iz "zatvora" prošlosti i otvaranje mogućnostima iz polja budućnosti. To doslovce znači promjenu mjesta iz kojeg naša trenutna percepcija djeluje.
Jednostavno rečeno, presencing se odnosi na veoma stvarno povezivanje sebe s vlastitim "najvišim mogućnostima" i dopuštanje ostvarivanja tih potencijala.
U knjizi Presence: Human Purpose and the Field of the Future, Scharmer, Senge, Jaworski i Flowers proširuju koncepciju organizacijskog učenja u tri pravca:
* prvo, proširenjem perspektiva timova i organizacija s ciljem obuhvaćanja svih socioekonomskih sustava
* drugo, produbljivanjem perspektiva u pogledu osobnih iskustava i razvoja svijesti, što izričito podrazumijeva rad na duhovnim dimenzijama socijalnih procesa
* treće, u pogledu temeljne teorije učenja, proširenjem staroga Kolbova ciklusa - učenje kroz promišljanje o prošlosti - kroz presencing, "ostvarivanje-u-sadašnjosti" najviših budućih mogućnosti.
Scharmer tvrdi da je presencing sposobnost djelovanja kojom naše aktivnosti proističu iz uvođenja-u-sadašnjost (presence) budućnosti.
Djelovanjem na toj razini, otpuštamo naše 'malo jastvo' i postajemo vozilo u kojem se 'utjelovljuje-u-bitak' snažna evolucijska struja.
Na koji način? Provođenjem određenih unutrašnjih radnji koje su vezane uz trostruki proces preusmjeravanja:
1) preusmjeravanje mišljenja s procesa osuđivanja na istraživanje
2) preusmjeravanjem osjećaja i emocionalnih reakcija prema prihvaćanju i gledanju srcem, te preoblikovanje volje vođene tvrdim namjerama ega u smjeru mekše, za budućnost prijemljive volje koju filozof Martin Buber naziva "Velika Volja".
3) otvaranje budućim mogućnostima zahtijeva obrate, odnosno, "izvrtanja" struktura umno-osjećajno-voljnog područja.