Brian Arthur zagovara induktivnu racionalnost koja se razlikuje od deduktivne. Umjesto nametanja vlastitih okvira na situaciju, naučio je 'pustiti da se okvir sam pojavi'.
Razgovor s Brianom Arthurom dio je projekta u kojem je C. Otto Scharmer intervjuirao 25 vodećih mislilaca o znanju i vodstvu. Projekt je sponzorirao McKinsey&Company i Society for Organizational Learning (Društvo za organizacijsko učenje).
W. Brian Arthur je rođen u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj gdje je započeo svoje školovanje. Studij elektrotehnike je završio na University of Michingan, a poslijediplomski studij matematike na University of California, Berkeley.
Još za trajanja poslijediplomskog studija počeo je raditi u McKinseyu koji ga je na usavršavanje uputio u Njemačku, u kompanije BASF, Volkswagen, Deutsche Bank gdje je učio o procesu strateškog savjetovanja:
"Naša metoda se razlikovala po tome što bi mi, savjetnici, došli u organizaciju i u njoj provodili mnogo, mnogo vremena, prividno 'ne radeći ništa'. Nismo poduzimali nikakve akcije, samo smo promatrali. Zatim bi se povukli, razmišljali, razgovarali s zaposlenicima i opet promatrali. Proces bi trajao mjesecima, sve dok nismo uspjeli prepoznati 'kompleksnu sliku funkcioniranja sustava'."
Brian Arthur zagovara induktivnu racionalnost koja se razlikuje od deduktivne. Takav organski pristup obilježio je cijeli njegov život. Umjesto nametanja vlastitih okvira na situaciju, naučio je "pustiti da se okvir sam pojavi":
"Počeo sam shvaćati da se istinski bitne spoznaje u svijetu biznisa ne mogu dostići uz pomoć matematike, mehanicističkim metodama."
Život ga je potom odveo na Stanford gdje je u slijedećih petnaest godina postao ugledni znanstvenik radeći kao predstojnik katedre za ekonomiju. Sve dok nije došao do novih uvida i formulirao "zakon o rastućim prinosima", s kojim su počele njegove nevolje u karijeri:
"Suština tog zakona je slijedeća: u situaciji tržišne konkurencije, a posebno u industrijama visoke tehnologije, uspješni privredni subjekti postaju još uspješniji što izravno negira 'zakon padajućih prinosa'. Ekonomisti to nisu mogli prihvatiti jer taj zakon povlači za sobom mnoge posljedice."
Zbog svojih potpuno novih ideja koje su donosile novi pogled na problematiku složenih sustava, Brian je morao napustiti Stanford. Desilo mu se ono što se obično događa istinskim inovatorima, ljudima koji imaju hrabrosti preispitivati tradicionalno promišljanje:
"Inovatori griješe kada misle da će njihove ideje, ma kako one sjajne bile, javnost odmah prihvatiti. Oni misle da je svima odmah sve jasno, da će ih razdragana masa pobjednički podići na ramena. Nažalost, nije tako!"
Na sreću, nobelovci Kenneth Arrow i Tjalling Koompans podržali su Brianov rad te mu osigurali zaposlenje na Institutu Santa Fe gdje je mogao nesmetano razvijati svoje, za to vrijeme radikalne, teorije.
"Tradicionalna ekonomija se sjajno uklapa u sliku svijeta koja se bazira na fizici 19. stoljeća. Precizna je, točna i statična; bavi se ravnotežom. Osjećao sam da gospodarstvo treba promatrati kao obrasce u stalnom nastajanju. Zadatak je lidera podržavati taj proces stalnog nastajanja i ponekad, kada je to moguće, utjecati na događaje. No, moraju znati da svijet ne funkcionira poput stroja kojeg treba jednostavno programirati. Svijet je organska cjelina u stalnom nastajanju."
W. Brian Arthur je zbog svog doprinosa ekonomskoj znanosti i teoriji upravljanja postao kandidat za Nobelovu nagradu. Njegova promišljanja predstavljaju pravu riznicu novih ideja liderima koji nastoje "voditi na drugačiji način".
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
