Intenzivne prirodne zagasitocrvene boje koje se koriste i za izradu ruževa, rumenila i drugih vrsta šminke dobivaju se iz košenila. Košenila???? Da, malih štetočina štitastih ušiju koje se hrane opuncijom, biljkom iz porodice kaktusa.
Proizvođači ruževa vole više ženke, dugačke otprilike kao glavica šibice, jer prekrasne crvene boje dobivaju od njihovih osušenih i tučenih tijela.
| Crven u hrvatskom jeziku | | Pridjev crven nastao je još u staroslavenskom iz riječi crv, a značio je "nešto jarko, nešto rumeno". Ovaj je pridjev nastao iz riječi crv kao asocijacija na kasnolatinski "vermiculus" (lat. vermis, crv) (vermiculus – košenil, crvac, od čijih se masnih osušenih tijela ženki dobivala najfinija grimizna boja). | Bez gađenja, molim. Ovi kukci se koriste za izradu boja još od vremena drevnih Mizteka, koji su živjeli na području današnje meksičke države Oaxace. I španjolski su osvajači bili oduševljeni grimiznom bojom koja se dobiva od kukaca košenila, pa su uskoro i mnogi drugi Europljani počeli naveliko upotrebljavati žive nijanse ove prirodne boje. No, Španjolci su ipak držali monopol i tajnu proizvodnje čitavih 250 godina.
Zanimljivo da se u Velikoj Britaniji boja košenila koristila i za bojenje platna od kojeg su se šivale tradicionalne grimizne vojne uniforme. Boja košenila postala je toliko popularna da je u Meksiku u razdoblju od oko 1650. do 1860. jedino izvoz zlata i srebra donosio veću dobit od izvoza košenila.
Dolaze umjetne boje
Jednostavniji način proizvodnje, niža cijena i veća postojanost boje potaknuli su masovno korištenje umjetnih boja, posebno od sredine 19. stoljeća kada se koriste kao aditivi u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. No, neki su se zapitali – štete li one zdravlju?
Istraživanja koja su provedena u 1970-ima pokazala su da štete. Neke umjetne boje mogu uzrokovati rak, pa su prirodne boje ponovo postale popularne.
Nazad na prirodni karmin
U današnje vrijeme oko 85 posto ukupne svjetske proizvodnje košenila otpada na Peru. Po proizvodnji košenila poznati su i Kanarski otoci, jug Španjolske, Alžir te zemlje u Srednjoj i Južnoj Americi. Međutim, potražnja trenutno nadmašuje proizvodnju i stoga meksička vlada nastoji povećati proizvodnju karmina.
Kako se proizvodi karmin
Košenili čitav život provode na listovima opuncije. Od prirodnih neprijatelja štite se izlučivanjem finog viskoznog sekreta, mekane bijele tvari koja im obavija tijelo i služi kao neka vrsta kućice. Ona ujedno pomaže uzgajivačima da ih lakše uoče kad dođe vrijeme da ih poberu s listova.
| A na starim kontinentima | | U Euroaziji i Africi žene su crveni pigment za ruževe dobivale od raznih biljnih pripravaka, crvenih bobica i jakog crvenog vina. Neronovoj Pompei ljekarnici su spravljali ruž od crvenog vina i fikusa, a smjesa je, ustanovilo se kasnije, bila otrovna. Donedavno je većina žena usne crvenila tkaninama i obojenim papirima, poput krep-papira. | Samo ženke imaju u sebi crveni pigment, karminsku kiselinu. Oplođene ženke imaju u sebi najviše pigmenta. Zato, u nastojanju da dobiju što kvalitetniju boju, uzgajivači vode računa o tome da poberu oplođene ženke malo prije nego što one polože jajašca. U Andama u Peruu to se radi otprilike tri puta u razdoblju od sedam mjeseci. Uzgajivači skidaju ženke s listova pomoću tvrde četke ili tupog noža. Potom ih osuše, očiste i tučenjem pretvore u prah, koji stavljaju u amonijak ili otopinu natrij-karbonata. Ostaci tjelešaca odvajaju se filtriranjem, čime se tekućina pročišćava. Da bi se dobile ljubičaste nijanse, može se dodati vapno.
Nažalost jedina prirodna bojila koja se još i danas redovito koriste jesu košenil i hematoksilin, koji se dobiva od kampeševine i koristi u medicini.
Prethodni članci:
Kad biseri pocrne (13.05.2008.)
Vatromet boja i otrova (28.02.2005.)
Drvo mladosti (26.05.2004.)
|