Možda će netko reći da zubne paste ne spadaju u kozmetiku, ali taj se grdno vara - pasta za zube je možda najosjetljivija i najrizičnija skupina kozmetičkih pripravaka. I baš se pitam ima li kakvog ludog statističara koji bi procijenio koliko kalodonta pojedemo tijekom života. Baš zbog toga jasno je da paste za zube moraju biti neotrovne, tj. potpuno bezazlene. Jesu li to doista?
Povijest
Prva upotreba zubne paste datira iz starog Egipta. To je bila mješavina meda, glinice i trava. U starom Rimu i Grčkoj rabila se zubna pasta koja se sastojala iz usitnjenog jelenova rogovlja, pepela životinjskih kostiju, mramora, meda i medicinskih biljaka. Paste slične današnjima prvi se put pojavljuju u 18. stoljeću u Americi. Danas paste ne služe samo za čišćenje zubi, već se od njih očekuje da sprečavaju karijes i paradontozu te održavaju šupljinu zdravom.
Sastojci
Glavni sastojci zubne paste su abrazivi - sredstva za čišćenje i poliranje zubi, jedni su od glavnih sastojaka. U pitanju su anorganske praškaste supstancije. One uklanjaju nečistoću s površine zubi, a ne oštećuju caklinu. Najčešce su to kalcijev karbonat, kalcijev fosfat, silicijev oksid, aluminijev hidroksid i ostali.
Humektansi daju prašcima konzistenciju pasta i sprečavaju isušivanje u dodiru sa zrakom. Za tu se namjenu najčešce rabe glicerol, sorbitol i propilenglikol.
Pjenila su tu da bi se učinak čišcenja pojačao, posrednici su u uklanjanju nečistoća. Budući da dolaze u ustima, osobita se pozornost poklanja njihovoj (ne)toksičnosti, okusu mirisu i sl. I tu, kao i u šamponima, caruje natrijev lauril sulfat.
Veziva sprečavaju raslojavanje i sedimantaciju praškastih tvari. Daju pastama viskoznost i oblik. Tu je vrlo česta natrijeva karboksimetilna celuloza, tvar koja se dobiva iz celuloze. Ona je neškodljiva, mada je možemo naći i u proizvodima koji nemaju puno veze s kozmetikom - ljepila za tapete :-O Također, kao veziva u zubnim pastama se rabe i alginati, sintetički polimeri i sl.
Korigensipoboljšavaju okus i daju osvježavajući okus pri upotrebi paste. To su uglavnom eterično ulje mente, a u dječjim pastama nalazimo, pak arome jagode, naranče, banane... Sjećete li se onih zubnih pasta s okusom jagoda :-)
A tu su i zaslađivači - najčešće natrijev saharin.
Ovo gore jesu bazni sastojci zubnih pasta, ali - to nije sve!
Standardno paste za zube sadrže i farmaceutske dodatke.
Fluoridi su jedan od najčešcih. Fluoridi inače difundiraju u zubnu caklinu, gdje nastaje iznimno tvrdi fluoroapatit, mineral iznimne tvrdoće koji je zaslužan za tvrdoću zubne cakline. Pošto su fluoridi toksični, u zubnim pastama ih ne bi smjelo biti više od 0,15%.
Tu su i otapala kamenca: natrijev sulforicinoleat, enzimi, topljivi alkalijski pirofosfati i dr. Svi oni mogu skinuti samo tek nastale naslage kamenca, ali ne i one stare, tvrdokorne. Za skidanje takvih naslaga obratite se stomatologu.
Adstringensi jačaju zubno meso, štite od paradontoze a to su spojevi cinka, aluminija, tanini i ekstrakti ljekovitih biljaka. Za tretiranje paradontoze vrlo su korisni azulen, pripravci kamilice, klorofil i alantoin.
Jedna, u našoj zemlji vrlo popularna i jeftina (oko 15 kn) zubna pasta sadrži:
Abraziv: hidratirani silikati;
Humektansi: sorbitol i PEG-32 (polietilenglikol)
Pjenilo: Natrijev lauril sulfat
Vezivo: "celulozna guma" - tu se vjerojatno misli na natrijevu karboksimetil celulozu - ili ljepilo za tapete
Dodaci: titanijev dioksid koji služi za davanje bijele boje pasti i neprozirnost, natrijev fluorid (0,23%), saharin i metilparaben za sprečavanje kvarenje paste. Tu je i natrijev hidroksid u malenoj količini, poznatiji kao "masna soda" radi podešavanja kiselosti paste.
Nešto skuplja pasta (oko 40 kn) sadrži:
Abrazivi: fini kvarc i hidratirani silikati
Humektansi: sorbitol i glicerin
Pjenilo: kokamidopropil betain
Vezivo: "celulozna guma" - opet ljepimo tapete....
Ostali sastojci su: i ovdje titanijev dioksid, natrijev fluorid i saharin. Ali tu je i cinkov citrat koji služi kao adstringens da smanji rizik paradontoze, kalijev klorid i natrijev fosfat, pomoć kod skidanja kamenca.
Što se tiče prve paste - prostestiram zbog natrijevog lauril sulfata! On je ipak malo rizičan detergent, s obzirom da ga u zubnoj pasti svakodnevno jedemo. Druga zubna pasta je tu u prednosti, ona ima kokamisopropil betain, nešto sigurniji detergent. Ali i jedna i druga zubna pasta sadrže saharin.
Dakako, u maloj mjeri, ali ne zaboravomo da saharin ima jedan problem: sam po sebi nije kancerogen, ali nikada se ne može u potpunosti očistiti od primjesa iz sintetskog procesa. Te primjese jesu kancerogene. Primjerice, u umjetnim zaslađivačima saharin se sve više zamjenjuje s aspartamom, neškodljivim umjetnim zaslađivačem.
Teško je oteti se dojmu da su obje zubne paste vrlo, vrlo slične. Jedina razlika je u pjenilu, koji je ipak, sigurniji kod druge zubne paste. Ali sve u svemu nema nekih frapantnih razlika iz koje bi proizilazila velika razlika u cijeni.
Zubne paste su uglavnom standardiziranog sastava, mada su neke od njih u ovim ili onim prednostima zbog boljih dodataka. Zato zanemarite reklame, čitajte sitna slova pa vrijednost procijenite sami.
Pavle Močilac, mr. pharm. (urednik portala farmakologija.com )
Prethodni članak:
Peglaona
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
