Osim Starogradskog polja, nove europske lokacije uključuju neke građevine vojnog arhitekta iz 17. stoljeća Sebastiena Le Prestre de Vaubana, koji je uzduž francuske granice izgradio ili dogradio više od 300 utvrda.
Tu su i slovačke drvene crkve, berlinski stanovi za siromašne s početka 20. stoljeća, talijanski renesansni gradovi Mantova i Sabbioneta.
Na Listu svjetske baštine uključen je i San Marino, prema riječima odbora, "kao svjedočanstvo kontinuirane slobodne republike od srednjeg vijeka".
Povijesni centar San Marina, sa svojim fortifikacijskim tornjevima, ulazima i bastionima, potječe iz 13. stoljeća, odnosno utemeljenja Republike.
Od kulturnih, povijesnih i prirodnih znamenitosti iz drugih krajeva svijeta, na Listu su uvršteni Hinduski hram u Kambodži, Melaka i George, dva malezijska povijesna trgovačka grada te Kuk, drevno poljoprivredno područje s Papue Nove Gvineje.
UN-ova agencija je na Listu uvrstila i 15.000 kvadratnih kilometara lagune Nove kaledonije, drugi najveći svjetski koraljni greben.
Do danas je na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine uvršteno 862 mjesta iz više od 140 zemalja.
Starigradsko polje na Hvaru sedmi je lokalitet koji je Hrvatska upisala na Listu svjetske baštine, pored ostalih pet kulturnih (Dioklecijanova palača i povijesni kompleks Splita, Stari grad Dubrovnik, ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, povijesna jezgra Trogira i katedrala Sv. Jakova u Šibeniku) i jednog prirodnog (Nacionalni park Plitvička jezera).
Starigradsko polje, najveća i najplodnija ravnica na jadranskim otocima, najbolje je očuvani antički katastar na Mediteranu i u Europi.
Početkom 4. stoljeća prije Krista ravnica je pravolinijski podijeljena u grčkom metričkom sustavu na 75 parcela.
Temeljna parcela bio je izduljeni pravokutnik veličine oko 900 x 180 m, koji se jasno može iskazati grčkim mjernim jedinicama.
|