O knjizi
Cipele za padanje kratki je roman o nečem što se donedavno držalo neumjesnim banalitetom, književno neatraktivnim tematiziranjem. Skicozno, vrlo vještim kratkim potezima orisana je fenomenologija gradskoga sivila s onu stranu povlaštenih urbanita.
U sumornoj velegradskoj draperiji fabuliranje fokusira suburbane, pauperizirane i skorojevićevske ambijente daleko od rezidencijalnih zagrebačkih prostora. Ljudsku svakodnevicu oblikuje kroz događajno-doživljajni obzor glavne junakinje i nekoliko pobočnih, veznih likova.
Tako Lucija, mlada samohrana majka dvaju dječaka – Tina (7 godina) i Jana (3 godine) biva postmodernom inačicom Majke Hrabrost, žrtva birokratske transgresije, mizoginih stereotipa, dosuđenih granica spolnih/rodnih uloga, društvene neosjetljivosti i licemjerja.
Sumorna priča o osporenome stanu od 18 kvadrata (!), rigiditetu stambene inspekcije, birokratskoj borniranosti i sljepilu.
U romanu gotovo da i nema lirskoga omekšavanja tipičnog za žensko pismo jer i nema privilegiranih, tzv. jakih životnih trenutaka kakvi su dominirali romantičarsko-realističkom prozom.
Nema velikih, jakih mjesta, sve je trivijalizirano iscrpljujućom svakodnevicom. Svakodnevica se (re)konstruira kao teško mjesto (z)bivanja, teško podnošljiva najezda problema, kao preživljavanje sa nizom prepreka, trčanje s preponama.
Nema ni prividne odsutnosti događajnosti jer se u tom komprimiranom narativnom univerzumu stalno nešto (ne) očekivano događa što se najavilo i naslovom.
Padanje je akceleracija kojekakvih nevolja, apoteoza besmisla i izvrnutih životnih slika. Ono što je u ovoj pripovijesti specifični magnet jest dobro odmjereni galgenhumor kojim se ublažava depresivna, pesimistička vizura teksta.
Drugi strateški čin za oblikovanje "kontroliranoga pesimizma" je autoričin pomak prema alegorijskome diskursu. Prema snovima kao vrsti govora i objave.
Farsičnim krajem pripovijesti, pak, zaokružuje se hermeneutika jedne, nama suvremenicima, vrlo prepoznatljive svakodnevice.
Sa sumornim jutrima, podstanarskim nevoljama, čestim selidbama, gastroskopijama, bankovnim kreditima i financijskim traumatičnim računicama o preživljavanju iz mjeseca u mjesec, šalterskim inim 'ophodnjama' i odgodama sigurnijeg stambenog statusa čime tzv. snalaženje postaje vrhunaravni životni imperativ, a nesigurnost "stalno mjesto boravka".
Ipak: ima u prozi jedno diskretno mjesto kojim se pripovjedno "ja" raskriva kao "podanik" i 'čuvar' svetog mjesta obiteljskoga okupljanja i vjere u smisao zajedništva s onu stranu kućnoga praga koje završava riječima: (…) I tako ćemo opet biti svi na hrpi.
(iz recenzije Danijele Bačić-Karković)
O autorici
Lada Puljizević rođena je 1966. godine u Zagrebu. Završila je dodiplomski i postdiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti. Kratke priče do sada objavljivala u brojnim zbornicima, časopisima i na web-portalima (Ekran priče, Lift; Quorum, Književna Rijeka, Novi Kamov, Kolaps, Fokus, Vijenac; DOP, litkon, Iskon, Monitor i td.)
Za kratke priče nagrađivana na natječajima IskonInterneta (2003.), Književnog kruga Karlovac (2003.), Susreta riječi Bedekovčina (2003. i 2004.), a priča Do you love seks, koje je pobijedila na prvom natječaju Ekran priče, prevedena je na češki jezik i objavljena u časopisu Texty.
Roman Cipele za padanje dobitnik je Književne nagrade Drago Gervais za najbolje neobjavljeno književno djelo u 2005. godini.
Više:
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
