Rađanje nacije – Kronika jednog skeptika u doba tranzicije 1994. - 1995., serijal tjednih "refleksa i refleksija" Trećeg programa Hrvatskog radija u 52 nastavka, autor je, okupivši ih na jednom mjestu, nazvao ljetopisom godine 1994-1995.
Iako tekstovi obuhvaćaju samo jednu godinu, kronika je to koja čitateljima sažima autorove interese, čitanja, iskustva, znanja, lutanja i nadanja.
Oni tvore stenografski sažetak njegovih eklektičnih ambicija i ostvarenja...
Rortyjev, Foulcaultov, Derridain ili Barthesov čovjek, suvremeni intelektualac naime, mora posjedovati sposobnost da se stalno udaljava od vlastitih uvjerenja, da konstantno radi "iskorak" iz vlastita ega, kako bi uvjerenja i sebe samoga uvijek iznova mogao vidjeti u sasvim nekom drugom, tuđem osvjetljenju, a da pri tome ne izgubi vlastiti identitet, neku odliku osobnosti po kojoj će u svijetu mega-raznovrsnosti ostati upečatljiv.
On vlastiti eklekticizam mora zaogrnuti u plašt dosljednosti, premda svi znaju i vide da to može biti samo plašt, kora, ljuštura, karakterna maska osobnosti.
I zato je autorov credo relativističan. Ne zato što u svijetu ne bi postojale "čvrste činjenice" i isto tako čvrsta moralna uvjerenja (ili čvrsti razlozi za njihova izricanja), već zato što se njihov značaj gubi u kontingenciji trenutka, u kontingenciji vlastitoga života.
Takva je kontingencija i Rađanje nacije, kao što je i rađanje nacije jedna povijesna kontingencija, nešto što se (srećom) dogodilo, ali što se vrlo lako, u nekim drukčijim, i isto tako vrlo slučajnim okolnostima nije moralo dogoditi.
O autoru
Darko Polšek, sociolog i filozof, rođen je 1960. u Zagrebu. Predaje na Studiju antropologije na Filozofskome fakultetu i viši je znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.
Bio je Fulbrightov stipendist, stipendist DAAD-a u Heidelbergu, OAD-a u Grazu i St. Catherine's Collegea u Oxfordu. Bio je organizator seminara o Karlu Popperu i Friedrichu Hayeku na Central European University u Budimpešti.
Voditelj je međunarodnoga poslijediplomskoga seminara Sociology of the Sciences na IUC-u u Dubrovniku od 1995. i pročelnik Odjela za sociologiju Matice hrvatske. Bio je pomoćnik ministra znanosti (2000.–2001.).
Autor je više samostalnih knjiga, kao što su znanstvenopopularne knjige: Rađanje nacije i Zapisi iz treće kulture, te filozofske knjige: Pokušaji i pogreške (o Karlu Popperu), Peta Kantova antinomija (o "edinburškoj školi" u sociologiji znanosti) i Aporije realnoga (o Nicolaiu Hartmannu).
Bio je i urednik sljedećih knjiga: Sociobiologija, Društveni značaj genske tehnologije (u suradnji s Krešimirom Pavelićem), Sociologija znanstvene spoznaje, Vidljiva i nevidljiva akademija i Evolucija društvenosti (u suradnji s Josipom Hrgovićem).
Više:
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima
|