Za najvažniju arhitektonsku domaću nagradu Viktor Kovačić nikada nije bila jača konkurencija nego ove godine – nominirane su dvije škole, dvije crkve, jedan vrtić i splitska Riva.
Među stručnim nagradama koje se u Hrvatskoj dodjeljuju za arhitektonske realizacije, a nagrada nema puno, najvažnijom se smatra ona Udruženja hrvatskih arhitekata koja nosi ime Viktora Kovačića.
Razlog je jednostavan: radi se o godišnjoj nagradi koja se dodjeljuje za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u svim domenama.
Dakle, ako ćemo simplificirati, moglo bi se reći da je onaj tko dobije "Kovačiča" autor najuspjelije građevine te godine.
Tko će to biti za 2007. godinu znat će se ovog mjeseca, a Udruženje hrvatskih arhitekta objavilo je šest nominiranih projekata između 130 prijavljenih.
To su: Dječji vrtić Sunce u zagrebačkoj Dubravi Hrvoja Njirića i Davora Bušnje, zgrada gimnazije i sportske dvorane u Koprivnici koju je projektirao Studio UP, Osnovna škola Sesvetska Sopnica u Sesvetama Vedrana Duplančića, uređenje splitske Rive arhitektonskog biroa 3LHD, crkva Hrvatskih mučenika u Čavoglavama projektanata Gorane Banić i Emila Šverka te još jedna crkva, ona Sv. Ivana Evanđelista u zagrebačkim Utrinama Andreja Uchytila i Renate Waldgoni.
Stručni žiri, u sastavu Nenad Kondža, Maja Furlan Zimmermann, Nikola Popić, Vedran Pedišić, Dubravka Kisić, Leo Modrčin i Veljko Oluić, nije imao jednostavan zadatak jer je ove, odnosno prošle godine konkurencija bila kvalitativno jača nego prijašnjih godina iako je okvirno jednaki broj prijavljenih radova.
Uostalom, prošle su godine bile četiri građevine nominirane, a ove ih je šest. To potvrđuje i Nenad Kondža, predsjednik žirija, koji kaže da za nagradu Viktor Kovačić nikada nije bila jača konkurencija i da su još najmanje tri ili četiri rada mogla biti nominirana, ali su se ipak odlučili ograničiti na njih šest.
Da praksa raspisivanja javnih natječaja daje dobre rezultate, potvrdile su i nominacije za "Kovačića" jer je pet od šest ostvarenja nastalo temeljem javnih natječaja.
Jedino crkva u Čavoglavama nije. Ta je crkva, osim toga, sagrađena donacijama, među kojima dobrim dijelom i pjevača Marka Perkovića.
Dakle, ove su godine nominirane dvije sakralne građevine, dvije pedagoške i uređenje jednog javnog prostora.
Zasigurno će upravo splitska Riva izazvati najviše oprečnih reakcija, jer – dobila nagradu ili ne – stručni joj je žiri dao priznanje dok se građani Splita (ne svi, naravno) protiv tog uređenja bune otkako je započelo i još uvijek ne odustaju od zahtjeva da se neka rješenja preinače.
No, to nije prvi put da je mišljenje struke u raskoraku s mišljenjem takozvanih običnih građana.
Tako su se – podsjetimo se samo recentnijih domaćih primjera – stanovi u zgradi POS-a u Krapinskim Toplicama Ive Letilović i Morane Vlahović teško prodavali jer se potencijalnim stanarima nije sviđala, dok ju struka često ističe kao arhitektonski najbolji primjer iz kvalitativno "plodnog" programa POS-a.
To što su čak dvije crkve izabrane među najboljim realizacijama protekle godine ukazuje na to da se sakralna arhitektura odmiče od dominantnih trendova posljednjeg desetljeća i pol, u kojem se nakon polustoljetnog zastoja ponovno intenzivirala.
Ako bismo među šest odabranih tražili one koji imaju najviše izgleda za pobjedu, a ravnajući se dosadašnjim stručnim odjecima, mogli bismo izdvojiti gimnaziju Fran Galović u Koprivnici Studija UP i Dječji vrtić Sunce u Dubravi Hrvoja Njirića i Davora Bušnje.
Sunce je već dobilo međunarodnu nagradu Piranesi, a gimnazija u Koprivnici je dijelila Veliku nagradu Zagrebačkog salona 2003. godine, dok je još bila na papiru.
kliknite za veći prikaz
Dječji vrtić Sunce Hrvoja Njirića i Davora Bušnje
Vozeći se Avenijom Dubrava nemoguće je ne primijetiti vrtić Sunce, koji se smjestio na križanju dviju prometnica i tako obogatio vizuru prolaznika.
Osim neposredne blizine cesta, projektanti su trebali riješiti i još dva problema: smjestiti cijeli sadržaj vrtića na malu parcelu i još k tome izaći što je moguće više iz sjene koju susjedna višekatnica baca na tu parcelu.
Prema obrazloženju međunarodnog žirija Nagrade Piranesi, koju je vrtić dobio, rezultat je raznovrsnost prostora na otvorenom – unutarnja dvorišta, natkrivene (zimske) terase, i krovni vrt.
Posebnost ove zgrade je i u njenom potpuno transparentnom interijeru, čime je djeci omogućeno da u svakom trenutku mogu vidjeti što se u vrtiću događa – priprema li se u kuhinji obrok ili se obavljaju neki popravci. "Uvod u stvarni život", tako je to nazvao žiri Nagrade Piranesi.
Gimnazija i sportska dvorana u Koprivnici Studija UP
kliknite za veći prikaz
Projekt gimnazije Fran Galović Lee Pelivan i Tome Plejića smješten je na koprivničkoj periferiji i moglo bi se reći da se distancira od konteksta.
Radi se o velikoj građevini, monovolumenske, jednostavne forme, obučene u leksan i okružene atletskom stazom.
Zapravo, oblikovanjem podsjeća na industrijski kontejner, koji je okrenut prema svojoj unutrašnjosti kao glavnom žarištu događanja.
Dvorana je već dokazala svoju javnu namjenu koncertima Gibonnija i Olivera koji su se tu odvijali.
kliknite za veći prikaz
OŠ Sesvetska Sopnica u Sesvetama Vedrana Duplančića
Vedran Duplančić arhitekt je mlađe generacije, koji je imao sreće da je njegov rad nakon pobjede na natječaju brzo realiziran.
Ozelenjene površine osnovni su motiv školske parcele. Zahvaljujući tipologiji takozvanog češlja te se zelene površine uvlače između učionica, koje su pak obostrano ostakljene i tako povezane s vanjskim prostorom i u potpunosti izložene prirodnom svjetlu.
Kondža ističe funkcionalnost građevine (navedimo i da su sportska dvorana i prostori javnih namjena integrirani) te uklopljenost u kontekst obiteljskih kuća u prigradskom naselju.
kliknite za veći prikaz Splitska Riva 3LHD-a
S obzirom da je splitska Riva glavna gradska pozornica, socijalna događanja su bila gavni parmetar oko kojega je 3LHD gradio svoj koncept uređenja Rive.
Međutim, upravo su, kako tvrde Spličani, socijalna događanja zamrla s novom Rivom.
Koliko je tu otpora prema novome i je li uistinu veliki broj građana nezadovoljan izgledom glavne gradske šetnice ili su nezadovoljnici glasni, teško je razlučiti.
U svakom slučaju, 3LHD nije zadirao u zatečenu prostornu organizaciju i ono što su ponudili Slitu neusporedivo je bolje od stare Rive.
kliknite za veći prikaz
Crkva sv. Ivana Evanđelista u zagrebačkim Utrinama Andreja Uchytila i Renate Waldgoni
Začetak utrinske crkve i župnog ureda seže još u 1991. godinu, kada je proveden natječaj na kojemu je ovaj projekt odnio prvu nagradu.
U to je vrijeme to trebao biti tek drugi sakralni objekt u cijelom Novom Zagrebu.
Međutim, izgradnja se zbog manjka financija oduljila pa je tek prošle godine konačno zgotovljena.
U jednom tekstu kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš piše da je kardinal Kuharić taj projekt podržao, ali je ipak autorima rekao da bi takva sakralna gradnja trebala biti izuzetak, a ne pravilo u Hrvatskoj.
Crkva Hrvatskih mučenika u Čavoglavama Gorane Banić i Emila Šverka
kliknite za veći prikaz
Ova se mala crkva u selu Čavoglave pak temelji na starohrvatskoj arhitekturi i graditeljstvu i izrađena je u tradicionalnom crkvenom građevnom materijalu – kamenu.
To je prepoznato i na 17. međunarodnom simpoziju kamenara na kojem je crkva dobila nagradu za najbolji rad u kamenu.
I Nenad Kondža ističe korištenje kamena kao izvorog materijala tog podneblja te izuzetnu likovnu kulturu i jako visoku tektoniku crkve.
Kondža također upozorava i na discipliniranost izričaja arhitekata, koji ni jednom gestom nisu 'skrenuli'' u kič, što se kod takvih tradicionalnih građevina često zna dogoditi.