|
| Kako rade nezavisni kulturni klubovi? |
|
 |
|
| Riječki kultni klub Palach 40. obljetnicu dočekuje zatvorenih vrata, zagrebačka Močvara je u stalnoj borbi za opstanak, a ni dubrovački Lazareti ne stoje dobro. Jedino Split podržava Kocku. |
|
Nakon što su riječki studenti 1968. posjetili Čehoslovačku, netom otvoren klub u centru grada, u Kružnoj ulici, nazvali su po Janu Palachu.
Kada ga je preuzela komunistička omladina jedno se vrijeme zvao Ivo Lola Ribar, ali kultni status je stekao kao Palach.
I bez da se pozivamo na njegovu slavnu dalju prošlost, kada je sve što je vrijedilo na jakoj riječkoj glazbenoj sceni proizašlo upravo iz tog prostora, Palach i u zadnjih desetak godina ima dovoljno referenci: bio je generator supkulturnih zbivanja, u Galeriji OK koja je djelovala u okviru Palacha izlagao je cijeli niz značajnih umjetnika i danas postoji veliki fundus umjetničkih radova koji, nakon zatvaranja Palacha, treba zaštiti i negdje smjestiti.
Multimedijalni centar, koji je vodio Palach, pokrenuo je niz umjetničkih projekata kao što su Festival nove umjetnost i Goli otok – Novi hrvatski turizam, a klub je bio otvoren za najrazličitije kulturne prakse.
Art radionica Lazareti pak u umrtvljenom Dubrovniku već dva desetljeća sustavno nudi platformu za nezavisnu umjetničku produkciju i kulturu, a programi Galerije Otok i Karantene, festivala suvremenih izvedbenih umjetnosti, prepoznati su i izvan nacionalnih okvira.
Zagrebačka Močvara je bez sumnje najproduktivniji hrvatski klub. Dovoljno je reći da godišnje kroz Močvaru prođe oko 60.000 posjetitelja i preko tisuću umjetnika.
U osam godina postojanja samo je koncerata održano oko dvije tisuće i na međunarodnoj glazbenoj sceni Močvara važi za prostor u kojem je poželjno svirati.
Ni zakon ni lokalne vlasti ne prepoznaju nezavisne kulturne centre kao važne kulturne punktove, već obične ugostiteljske objekte pa im se dodjeljuju nedostatna sredstva za realizaciju kvalitetnog programa, a istovremeno im se zbog smanjenja radnog vremena i čestih posjeta inspekcija onemogućava da sami zarađuju. |
 |
Klubovi koje voli publika, ali ne i lokalna vlast
Ne treba biti jako osviješten da se u Palachu, Lazaretima, Močvari i Kocki prepozna kulturni, socijalni pa i odgojni potencijal, da ih se valorizira jednako kao kazališta i da znamo da ih je u Hrvatskoj premalo da bi se moglo dozvoliti da se i jedan ugasi.
Prošlog je ljeta u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena izložba 10 godina MMC-a ususret 40 godina kluba Palach, kojom je predstavljena povijest kultnog alternativnog kluba i rad Multimedijalnog centra koji ga je vodio.
Bilo je to svojevrsno institucionalno odavanje priznanja svemu onome što je Palach iz svoje "autsajderske" pozicije uspio napraviti.
Izložba je izazvala veliki interes, dobila je dobre stručne ocjene, a podržali su je i vodeći ljudi Grada.
Sedam mjeseci kasnije postaje jasno da Palach neće otvorenih vrata dočekati obilježavanje 40 godišnjice osnivanja.
U ponedjeljak, 7. siječnja Palach je zatvoren, a MMC, koji je bio aktivan od 1998. godine, ugasio se.
Palach nije zatvorila lokalna vlast, to se na sreću više ne radi tako izravno. "Nemogućnost daljnjeg poslovanja" – to kao razlog zatvaranja Palacha godinu i pol prije isteka ugovora s Gradom navodi njegov voditelj Damir Čargonja Čarli.
Palach je nekoliko godina poslovao s gubitkom; 30 tisuća kuna mjesečno bilo je potrebno samo da bi se platila najamnina Gradu, komunalna naknada, spomenička renta i režije.
Program koji se odvijao u Palachu bio je uglavnom nekomercijalan – izložbe, performansi, koncerti alternativnih lokalnih bendova – a sredstva koja su za taj program dobivali (u prošloj godini od Grada 100.000 kuna i od Ministarstva kulture 50.000 za Festival nove umjetnosti) bila su nedostatna da bi se pokrili svi troškovi.
Osim toga, mogućnost da zarade nešto klasičnim ugostiteljskim načinom bila im je smanjena, jer im je ugovorom definirano radno vrijeme preko tjedna do 23 sata, a vikendom do 1 sat poslije ponoći, dok masa novootvorenih klubova u blizini radi do jutarnjih sati.
Palach je mnogim svojim aktivnostima provocirao (pozitivno, kako kaže Čargonja) sustav pa bi se česti inspekcijski posjeti mogli tumačiti i kao odgovori na te "provokacije".
A inspektori znaju kako odgovoriti: u pet godina Palach je bio zatvoren ukupno osam mjeseci. Čargonja glavni problem vidi u tome što zakonski nije reguliran status takvih prostora (recimo, kao kulturnih centara), već se tretiraju kao obični ugostiteljski objekti.
Otprilike jednako kao što su knjižare u istom položaju kao i bilo koje druge prodavaonice. "Nitko vas neće zatvoriti, ali će čekati da sami odustanete", kaže Čergonja nakon što mu se upravo to i dogodilo.
Močvara četiri godine bez ugovora
Ista se taktika čekanja da klub propadne, ako se uopće radi o taktici, a ne o pukom nerazumijevanju, primjenjuje i na zagrebačku Močvaru.
Taj klub stalno balansira na rubu propasti, kaže njegov voditelj Kornel Šeper, jer program financijski nije "samoodrživ", već ovisi o donacijama, a one su, naravno, premale.
Važnost Močvare na kulturnoj mapi grada izlišno je podcrtavati; od 1999. godine svakodnevno se organiziraju koncerti, izložbe, kazališne predstave, filmske projekcije, književne večeri, tribine…
Nova odluka Gradske skupštine o radnom vremenu ugostiteljskih objekata utjecala je na reduciranje programa iz vrlo banalnog razloga: šank smije raditi samo do ponoći (prije je smio biti otvoren još sat vremena nakon prestanka programa), što je bitno utjecalo na financije, a manje novaca automatski znači i smanjenje programa.
Da bi se Močvara preregistrirala u noćni klub, što bi im omogućilo da imaju dulje otvoren šank, potrebna je dozvola Grada koji je vlasnik prostora u bivšoj tvornici Jedinstvo.
Međutim, od Grada nisu dobili nikakav odgovor, kao što im već pune četiri godine ne odgovara na zahtjev za produljenje ugovora.
Nitko ih ne ometa u radu, ali ne dobivaju priliku za razgovor pa onda ni mogućnost za poboljšanje uvjeta rada. Takvu, "zamrznutu" situaciju Šeper vidi kao stalnu prijetnju opstanku Močvare.
Šank kao ključno mjesto opstanka
Šank se u zadnje vrijeme pokazao kao problem i u slučaju dubrovačkih Lazareta, u kojima se od 1992. godine smjestio program nezavisne umjetničke organizacije Art radionice Lazareti.
Naime, u Lazaretima se jedino neposredno uz šank može konzumirati piće. Kako bi spriječili da se posjetitelji s pićem udalje koji metar na podij pred pozornicom (jer je taj dio multimedijalni centar) i tako inspektorima daju povod da ih ponovno zatvore kao što su to pred koji mjesec napravili, odlučili su, prepričava nam voditelj Art radionice Lazareti Slaven Tolj, postaviti mrežu između šanka i programskog dijela prostora.
E sad, ispada da je šank glavni fokus nezavisnih kulturnih klubova, ali to je samo paradigma njihove pozicije: zbog toga što ih ni zakon ni lokalne vlasti ne prepoznaju kao važne kulturne punktove, moraju se baviti takvim trivijalnostima umjesto onim što znaju najbolje – programom.
Šank im na kraju, kao što se i pokazuje, može biti presudan ma koliko to neozbiljno zvučalo: kada se ograniči rad šanka, financije opadaju i reže se program, a sa slabijim programom se gube argumenti za značajniju potporu gradskih i državnih institucija i tako se klub malo po malo gasi.
Osim toga, kultura se cijelo vrijeme potiče da osim proračunskih sredstava pronalazi i druge načine financiranja, a šank je jedna od varijanti, u klupskim prostorima neophodna, a i nimalo lošija od sponzorskih donacija.
Art radionica Lazareti ima jednu bitnu prednost u odnosu na ostale: krajem devedesetih zahvaljujući tadašnjem sluhu za njihov rad sklopili su s Gradom ugovor o korištenju dijela vrijednog prostora Lazareta na čak 25 godina.
Njihova je financijska obaveza bila da obnove "svoj" dio Lazareta, što im do danas u cijelosti nije uspjelo jer se kasnija lokalna vlast trudila da ih izbaci iz tog komercijalno potentnog prostora.
Scenarij je poznat: izbrisani su iz budžeta, počele su dolaziti inspekcije, ali im je pomogao kredibilitet u lokalnoj (samo kroz njihove radionice dnevno prođe stotinjak djece i mladih) i široj zajednici, podrška inozemnih partnera i potpora Ministarstva kulture.
Grad Split podržava Kocku
Slaven Tolj kaže da bi se svi problemi koje imaju mogli riješiti kratkim razgovorom, ali njihovi potencijalni sugovornici čak i program artist-in-residency čitaju kao turističko iznajmljivanje soba, jer se u Gradu sve gleda kroz profit.
Jedini naš sugovornik s nezavisne kulturne klupske scene koji je zadovoljan funkcioniranjem "svoga" kluba jest Igor Mihovilović iz Koalicije udruga mladih, koja je poznata preko rada kluba Kocka.
Kocka se prije šest godina smjestila u nekadašnjem Domu omladine u Splitu, koji se cijela dva desetljeća od izgradnje 1979.godine zapravo nije priveo nekoj suvisloj svrsi.
Sada je upravitelj cijelog Doma Multimedijalni kulturni centar i Kocka je tamo sigurna: 2006. je s Gradom potpisan ugovor na pet godina, prostor se, kao i slučaju Lazareta i Močvare, koristi besplatno, a nakon isteka ugovora imaju pravo prvenstva jer su uložili novce u njegovu adaptaciju.
To je jedini takav klub u Splitu, u kojemu nezavisna kulturna scena iz nekog razloga nije našla baš najplodnije podneblje.
Kocka radi svaki dan; održavaju se koncerti, različite radionice, filmske projekcije, a podržavaju ih također Grad (za program kluba su u 2007. dobili 54 tisuće kuna) i Ministarstvo kulture (90 tisuća kuna u 2007.).
Time pokriju oko petine troškova, a ostalo sami osiguravaju, s tim da je sav rad uglavnom na volonterskoj bazi. Mihovilović kaže da na suradnju s Gadom nema prigovora, jer je prepoznato što njihov klub znači za mlade Splićane.
Ne treba biti baš jako osviješten da se u takvim klubovima prepozna potencijal – i kulturni, i socijalni pa i odgojni – i da ih se valorizira jednako kao kazališta i da znamo da ih je u Hrvatskoj premalo da bi se moglo dozvoliti da se i jedan ugasi.
 |
| Palach je bitan za riječki identitet i klub će postojati i dalje |
Pitali smo riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela što će dalje biti s klubom Palach, hoće li se raspisati novi natječaj i hoće li se nepovoljni uvjeti natječaja možda izmijeniti.
'Klub Palach i dalje će postojati jer smo svjesni činjenice da se radi o iznimno bitnom mjestu za kontinuitet riječke urbane kulture i riječki identitet uopće. To je klub u kojem su u glazbenom i kulturnom smislu odrastale generacije Riječana', rekao je gradonačelnik.
'Grad Rijeka svakako namjerava, nakon formalnoga raskida ugovora, ako ga sadašnji zakupac MMC i službeno zatraži, raspisati natječaj pod istim uvjetima: a to je obavljanje kulturne djelatnosti te ugostiteljske djelatnosti s jasno definiranim radnim vremenom. Time jasno pokazujemo da namjeravamo zadržati ovu namjenu prostora i povlaštene uvjete najma upravo zbog ovakve namjene', dodao je.
Inače, mjesečna najamnina za atraktivna 682 četvorna metra Palacha u centru grada iznosi 7500 kuna. Usporedbe radi, gradonačelnik navodi da je to 1,45 eura po metru četvornom dok se najamnine ugostiteljskih objekata u toj zoni kreću od 19,97 do 35,21 eura po kvadratu. |
|
|
Barbara Matejčić
|
| 18.01.2008. |
|
 |
|
|
|
| | |
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
