Roman Jurice Pavičića objavila je 1999. godine nakladnička kuća Znanje, a Pintarićevu kratku prozu 2003. godine DPKM i Očna optika Lens iz Osijeka.
Trenutno su na mrežnim stranicama projekta Besplatne elektroničke knjige dostupna 64 naslova.
O romanu Nedjeljni prijatelj
Jurica Pavičić ni ovaj put nije iznevjerio publiku. Naprotiv!
Igor Gajin, Glas Slavonije
Fabula Nedjeljnog prijatelja doima se kao labirint iz kojeg se treba izvući pred čudovišnim Minotaurom. A i Minotaur se, kao neki likovi ovog romana, hrani ljudskim mesom
Zdravko Zima, Zarez
Pavičić se Nedjeljnim prijateljem potvrđuje kao ozbiljan, možda i najambiciozniji naš romanopisac trenutno…
Robert Perišić, Feral Tribune
Likovi su lijepo razapeti između svojih moći i svojih slabosti, a nekolicina onih bližih čitatelju fino je postavljena u procjep između uloge krivca i žrtve: žrtve su u velikoj mjeri krivci, a krivci žrtve.
Vedrana Martinović, Zarez
O zbirci priča Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave
Riječ je o zbirci nepretencioznih priča, a u onim najboljim Pintariću je pošlo za rukom postići duhovitost i toplinu u ocrtavanju vječnih, ali uvijek nepredvidivih muško-ženskih odnosa.
Jagna Pogačnik, Jutarnji list
U središtu su većine priča glavni lik odnosno pripovjedač i njegova žena, a te su priče i najbolje, jer vrlo intimno i nježno, a istovremeno vrlo duhovito, lepršavo i otkvačeno, govore o ljubavi kao temeljnom međuljudskom odnosu. Nema tu ni velike drame ni nekih, je li, patnji i sukoba, ali kroz mnoštvo iskrica, kratkih replika, tjelesnih gesta, primisli, komplimenata i prijetnji, i važnih i besmislenih trenutaka svakodnevnog zajedničkog bivanja, iz svega toga u Pintarićevim rečenicama pršte osjećaji, naprosto nam je drago i milo kad iz rečenica izrastaju slike to dvoje ljudi u duhovnom skladu. Nisu isti, ne misle isto o istim stvarima, nisu uvijek dobro raspoloženi i ne žele uvijek isto, ali zajedno prolaze kroz veliku avanturu ljubavi i braka, noseći ponešto od nasljeđa prijašnjeg života, ali i odričući se nekih stvari iz prošlosti koje u zajednički život ne spadaju. Odlika je tih bračnih priča što su izuzetno duhovite, i po izboru tema i po ubojitim rečenicama i po općoj atmosferi, gušt ih je čitati.
Davor Šišović, Knjige za plažu
Pintarić se ukoričavanjem priča definitivno dokazuje kao ime koje odlično proizvodi visoko produciranu stvarnost, a u trenucima u kojima se treba odlučiti između poentiranja po svaku cijenu i dobre šale, jedan je od rijetkih koji može i nasmijavati publiku i biti efektan.
Dario Grgić, Glas Slavonije
Ako je poznato da se svaki pisac prosječnosti, pa čak i one neprosječne, izlaže opasnosti da ga shvate kao prosječnog pisca, onda Pintarićev slučaj svjedoči da je istina da onaj tko riskira profitira. Riječ je u svakom slučaju o profiliranom autoru koji ne igra na prvu loptu, dorađenog i prepoznatljivog rukopisa.
Vladimir Brljak, Radio 101
Ovo nije eskapistička knjiga, već priča o eskapizmu, i to onom najnormalnijem – njegovanom između četiri zida, podijeljenim s osobom koju voliš i s teretom trpljenja osobe koju nekad i ne voliš – samim sobom.
Vlado Šagadin, Pogled preko ramena
Pintariću se svakako mora priznati neposrednost i postizanje gotovo opipljive napetosti u prizorima koji donose trenutke kada se bračni brod opasno naherio, i ljulja li se ljulja…
Božidar Alajbegović, Lupiga
O autorima
Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu, gdje je završio i srednju školu. Diplomirao povijesti i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi u Splitu i radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list…). Godine 1992. nagrađen nacionalnom nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković.
Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera, a 2007. nagradu Miljenko Smoje Slobodna Dalmacije.
U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu Gjalski.
Godine 2000. objavljuje drugi roman Nedjeljni prijatelj, krimić koji tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. U različitoj periodici objavljivao i kratke priče. Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama Trovačica koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu Držić.
Godine 2001. objavio sabrane tekstove iz serije Vijesti iz Liliputa kao knjigu. Iste godine objavio i monografiju o hrvatskoj postmodernističkoj fantastici.
Treći roman Minuta 88 objavljuje 2002, a riječ je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijačke supkulture. Roman je ušao u uži krug za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine.
Četvrti roman Kuća njene majke objavljuje 2005. u izdanju Jutarnjeg lista. Peti mu je roman – Crvenkapica – izašao je u rujnu 2006. Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, talijanski i bugarski.
Roman Ovce od gipsa preveden je na njemački u izdanju Nummer 8 iz Wetzlara. Švicarski časopis Facts proglasio je to izdanje trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera.
Po istom romanu načinjen i film u režiji Vinka Brešana Svjedoci koji je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, gdje je nagrađen i ekumenskom nagradom. Za scenarij tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom za scenarij festivala u Puli.
Krešimir Pintarić rođen je 1971. godine u Osijeku. Diplomirao komparativnu književnost, bibliotekarstvo i opću informatologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1997. godine objavio knjigu pjesama/tekstova "Tour de force", a 2001. knjigu pjesama Divovski koraci i elektroničko izdanje knjige Tour de Force. 2002. godine objavio je knjigu Commedia, koja je priređena i kao prva hrvatska multimedijska zbirka stihova na CDROM-u koji funkcionira i kao audio CD. Pjesme iz zbirke predstavljene su, i u tiskanom i u multimedijskom izdanju, u okružju grafičkog dizajna koji potpisuje Ivica Lozina, crnobijelih fotografija Domagoja Lozine, u prijevodu Aleksandre David na engleski i njemački jezik, te, konačno, popraćene samo za ovu priliku komponiranom glazbom benda play mf. 2003. godine objavio je knjigu priča Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave u izdanju DPKM-a i Očne optike Lens iz Osijeka. 2004. objavio elektroničko izdanje knjige Divovski koraci. 2005. objavio roman Ljubav je sve u izdanju nakladničke kuće Profil, a 2006. elektroničko izdanje knjige Commedia.
Više:
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM)
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
