Zbirka priča Poslije kuge zagrebačkoga pisca Marka Henča sastoji se od deset dužih priča koje uglavnom tematiziraju oniričku stranu postojanja. Henč piše kao legitimni nastavljač generacije hrvatskih fantastičara, koji s istim ili vrlo sličnim pripovjednim alatima nastoji u svojim prozama dešifrirati podjednako takozvanu vječnu problematiku (primjerice u priči Traktat o sreći) kao i postratne traume iseljenih stanovnika istočne Hrvatske (u priči Četvrto vrijeme vile).
Budući da je stanje u hrvatskoj prozi zadnjih nekoliko godina obilježeno prije svega supremacijom neorealističkog pripovjedačkog modela, Henčova proza je dobrodošli predah od ove trenutačno najzastupljenije pripovjedačke matrice.
Elemente fantastike dosljedno koristi od početaka zbirke, gdje na samom početku, u prvoj priči, opisuje leđenje sokova u stablima – što je posljedica porođajno-samrtnih krikova majke glavnoga junaka – pa sve do završnih scena u kojima junaci u novome kraju, preseljeni iz Vukovara, tragaju za dunavskim vilama, podje dnako kao i za vilama iz djetinjstva općenito.
Nadalje, Henč u svojoj prozi vrlo umješno barata spojem pojedinačnog i općeg, života i smrti, javnog i tajnog, točnije vanjskih i unutarnjih krugova znanja (uobičajeno mnijenje o Aleksandru osvajaču Henč suprotstavlja "tajnom" Aleksandru, kojega je na osvajanje nagonila potraga za "višom" spoznajom).
Očito je da bi osnovna inspiracijska izvorišta Henčova rukopisa trebalo tražiti u Borgesa i romantičara: u priči Kradljivac snova njegov junak šeće siromašnijim dijelovima grada i dolazi u dosluh sa snovima tamo nastanjenih ljudi.
Elementi sna, oniričkog, elementi, kako već naslovom priče Opsjene ophodara pruge Henč sam opsjenu imenuje kao jednu od ishodišnih točaka svoga pisma, suprotstavljeni su tobožnjoj visokoj znanstvenosti ili barem solidnoj građanskoj konstruiranosti znanja ili zanimanja svojih likova: imamo konstruktora atomskih reaktora kojeg preplavljuje podsvjesno, policajca u mirovini koji putem tehnološke naprave (mobitel) stupa u kontakt s prekognicijskim, matematičara koji brojeve znanosti prepliće s jezikom Kabale.
Sve u svemu, Marko Henč tematski obuhvaćajući danas u književnosti ponešto zapostavljene onostrane dimenzije stvarnosti, prevaljujući vremenski svojim pričama pritom brojna stoljeća, ispisuje rafiniranu prozu kojom bi mlađe čitatelje mogao prirediti za iščitavanje ranih radova Pavličića i Tribusona te prerano preminuloga Ede Budiše, dok bi u suvremenim autorima Henču svojevrstan rođak po erudicijskom i stilističkom ključu mogao biti .
Marko Henč rođen je u Zagrebu 1969.godine. Studirao na Pravnom fakultetu i na Filozofskom fakultetu komparativnu književnost. Priče do sada objavljivao na III. programu Hrvatskog radija i u časopisima Plima, Rival, Studentski list, Student, Arkzin, Večernji list i Vijenac, te su mu iste uvrštene u zbornike Plimaši i Ekran priče 02. Dobitnik je prve nagrade na Natječaju za kratku priču Matice hrvatske 1999. godine i to za priču Traktat o sreći. Do sada je objavio dvije zbirke priča: Rudolf Kuga & co. (Meandar, 1996.) i Kuga, pa što? (Nova knjiga Rast, 2005.).
Više:
Besplatne elektroničke knjige
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
