Roman Beograd za pokojnike sumorna je slika glavnoga grada Srbije od vremena raspada jugoslavenske federacije do ovih dana, "bolno podsećanje na godine koje su nas usporile, deprimirale, umorile".
Politička previranja, međunarodne sankcije, rat o kojem se ne govori ali čije posljedice Beograd osjeća kao nestašicu osnovnih potrepština za život tek je grubo naznačeni okvir u koji je autor smjestio svoga glavnog junaka.
Sve te okolnosti koje ga pritišću a na koje ne može utjecati, stvaraju kod Peđe – "spisateljskog obrtnika i pisca", "gladnog čoveka u sivom gradu", pokojnika iz naslova romana – osjećaj nemoći, frustriranosti, ulovljenosti u klopku.
Senzibilan i pred takvom zbiljom dakako zbunjen intelektualac (taj osjećaj pojačava kontrast između njegovih filmskih, književnih i glazbenih evokacija i doslovne i prenesene izgladnjelosti), on je gradski osamljenik ogoljen do srži: bez uporišta u obitelji ili među prijateljima, bez kontakata sa svijetom, bez posla i novca, opsjednut hranom.
Moglo bi se reći da je glad, taj krajnji izraz bijede i signal opće poremećenosti društva, središnji motiv romana.
Najsnažnije su stranice ovog teksta upravo one na kojima se susrećemo s depresivnim atmosferama velegrada – koje govore o ljudima na rubu izgladnjelosti i očaja, o osamljenosti staraca željnih razgovora, o nestručnosti i bezdušnosti medicinskog servisa, napokon o vremenu gubljenja iluzija i nada.
Predrag Crnković pisac je i skandinavist koji živi i radi u Beogradu. Do sada je objavio više od desetak pripovijedaka, eseja, književnih kritika te poezije (nešto od toga i pod pseudonimom).
Piše na više jezika. Neke pripovijetke su mu nagrađivane na natječajima u Srbiji, a na natječaju Večernjaka 2007. ušao je u uži izbor pričom Pisac, teoretičar i epizodist.
Više:
V.B.Z.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
