Roman Običan život autorica je ovako koncipirala: "Uzeti banalni lik, tajnicu Suzanne, čiji je život jednoličan, seksualnost nepostojeća, sama besprizorna rutina o kojoj se nema što ispričati, kao da se radi o mojoj majci, ili i o meni samoj, uostalom. Uzeti taj lik i skuhati ga, da tako kažem, s koprivama (…)
Izreći hvalospjev banalnosti, a onda pod jednoličnim razotkriti oštre padine. Pod uglađenim, sirovo. Pod banalnim, ludilo. Pod beznačajnim, politički naboj".
Intimistički, gotovo komoran a mnogoslojan roman Običan život istodobno govori o represivnosti tzv. liberalnih sustava, o obitelji kao žarištu jala i frustracija, te o lakoći s kojom sitne osobne opsesije otklize u patološku mržnju i mahnitost.
U ovoj satiri ljudskih slabosti, Lydie Salvayre majstorski kombinira tradiciju francuskih moralista s dirljivim tonovima kao i s grotesknim humorom.
O autorici
Lydie Salvayre (Francuska) rođena je 1939. u obitelji španjolskih republikanaca izbjeglih u Francusku.
Diplomiravši književnost, studira medicinu i specijalizira psihijatriju. Od 1983. živi u Parizu i radi kao pedopsihijatar u centrima za medicinsku psihopedagogiju pariških predgrađa.
Premda je romane počela objavljivati u zreloj životnoj dobi, njihova zapaženost brzo raste.
Već prvijenac, Izjava (La Déclaration, 1990) osvaja nagradu Hermès koja se dodjeljuje prvim romanima.
Slijede Običan život (La vie commune, 1991), Moć muha (La puissance des mouches, 1995; dramatizacija 2005), Društvo sablasti (La compagnie des spectres, 1997; nagrada Novembre, knjiga godine po izboru čitatelja časpoisa Lire), Prijelaz među neprijatelje (Passage à l’ennemie, 2003), Milina metoda (La méthode Mila, 2005), Ne govori to (Dis pas ça, 2006), Portret pisca kao domaće životinje (Portrait de l’écrivain en animal domestique, 2007).
Zaigrano preplićući knjiški i govorni jezik, retoriku i stilske igre, tekstovi Lydie Salvayre najčešće uprizoruju obiteljske i profesionalne konflikte, dovodeći ih do apsurda.
U njezinu promatranju svakodnevnog ljudskog ludila susreću se satira, patetika, moralizam i rabelaisovska groteska.
|