Izložba Ljiljane Mihaljević pod nazivom Bijelo, sivo, crno na kojoj autorica predstavlja petnaestak svojih akrilika na platnu otvara se u Maloj dvorani Galerije Prica u POU Samobor u četvrtak, 4. rujna.
Ljiljana Mihaljević je mlada hrvatska suvremena umjetnica, firentinske slikarske naobrazbe s njujorškom adresom.
Hrvatskoj se publici predstavlja djelima s minimalnim tekstualnim intervencijama u bijeloj, sivoj i crnoj boji.
U nekim radovima (Compressed, Escape, Long-short) umjetnica ritmičkim grafičkim ponavljanjem riječi kojima popunjava platno asocira na jezični ritam. Riječi svojim fizičkim smještajem na platnu objašnjavaju svoje značenje. Tu se radi o tautološkom sjedinjenju označitelja (riječi) i označenog (slikarsko platno).
U drugim pak radovima, što je već vidljivo iz njihovih naslova (Efektna lika, Nice script, A ideje niotkud, svaki k…. kad se uokviri izgleda dobro, My cage, my soul, Dušo moja izađi) umjetnica progovara o intimnoj, kreativnoj nemoći, čestom pratitelju umjetničkog stvaranja i od te nemoći stvara izložbeni koncept.
Promatrajući Ljiljanine slike iz nemoći koje s tolikom jednostavnošću i dirljivošću na površinu izvlače ne samo njezina nego i naša skrivena pitanja, bojazni i nesigurnosti, nemoguće je ne zapitati se: ako se jedan umjetnik usudi pred oko javnosti podastrijeti svoje nemoći, je li to zaista priznanje nemoći ili možda manifestacija nadmoći?