Svi oni koji 18. svibnja dođu u Lisinski, mogli bi postati dijelom stvaranja nove hrvatske glazbene stvarnosti jer pjesme i ples Ansambla LADO 'sljubit će se s jazz obradbama maestra Glojnarića.
Koncert počinje u 20 sati.
Jer, iako tek jedan u Ciklusu koncerata Big Banda HRT-a, zajednički koncert Big Banda Hrvatske radiotelevizije i Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO povijesni je iskorak u djelovanju tih dvaju naših istaknutih ansambala, nastalih otprilike u isto vrijeme, krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Već i sam njegov naziv JazzLAnDO govori o srži osebujne zamisli našega poznatog skladatelja i dirigenta Silvija Glojnarića: o spoju dvaju bliskih ali ipak i dovoljno raznolikih žanrova i medija – izvornoga jazza i izvornoga hrvatskog folklora.
O tome sam Glojnarić kaže: "Na prvi pogled ništa veliko. Teoretski gledano i jedan i drugi ansambl djeluju na istom ili sličnom glazbenom idiomu pa su u tome smislu kompatibilni. Međutim, moja zamisao predviđa generacijski iskorak iz tekuće sadašnjosti u skoru budućnost. Zvuči malo preuzetno, no sve je zapravo vrlo jednostavno: budućnost može biti djelomice dosegnuta upravo spojem tradicionalnih jazzističkih elemenata s tradicijskim čimbenicima narodnoga melosa. Jer tekuća sadašnjost podrazumijeva neprestano ponavljanje istih ili sličnih obrazaca bez želje za stvaranjem nečega novog. Na taj način umjetnici razmjerno jednostavno osiguravaju svakodnevni život i pritom ne mogu ili ne žele napustiti sigurnu kreativnu zavjetrinu. A ja bih želio krenuti korak dalje".
Kao rezultat tog "koraka dalje" nastao je zanimljiv i intrigantan program u kojem će se pjesma i ples Ansambla LADO "sljubiti" s jazz obradbama maestra Glojnarića. Bit će zanimljivo čuti neke od "tradicijskih klasika", poput Dobar večer, dobri ljudi, Faljila se Jagica, Klinček stoji pod oblokom, trećeg stavka iz Ladarki, ili vidjeti Stare splitske plesove, Vrličko kolo, Međimurske plesove u pratnji Big Banda HRT-a i još k tome u jazz varijacijama.
Zato je sigurno samo jedno: u JazzLAnDU poništavaju se zasebni glazbeni idiomi i stvara se nov kompleks koji tek kreće na svoj riskantan ali obećavajući put.
Ako se ovim projektom potvrdi da je stvoren nov idiom, onda se tu radi o djelu, o novome glazbenom pokretu u nas. Poput nekadašnjega pokreta neoklasike u suvremenoj glazbi prošloga stoljeća, taj pokret unosi u dva među sobom spojena, a dosad naizgled nespojiva, žanra osebujnu i nekonvencionalnu eteričnost zvuka, delikatnu začaranost ugođaja, ruši neke tradicionalne zidove za koje se dosad vjerovalo da su neporušivi i neprelazivi te otvara još neslućene prostore novih zvukovnih mogućnosti.