Od 1. listopada pa sve do 15. studenoga u nekoliko istarskih gradova uz bogat program održavat će se 15. po redu dani tartufa. Finoća i posebnost okusa tartufa predstavlja za gurmane pravu fantaziju.
Za lov na tartufe, lovac/tartufar mora imati posebno dresiranog psa s vrlo istančanim osjetom njuha, posebnu licencu i plaćati godišnju taksu. Osim toga, mora se pridržavati kalendara berbe, koji se mijenja ovisno o vrsti Tubera
Nakon što pas nanjuši tartuf, lovac ga s iznimnom nježnošću izvadi iz zemlje pomoću posebne vrste motike nazvane "vanga ili otka". Da bi se razvili novi korijeni, koji će kasnije stvoriti mikorizu, zemlja koja je bila pomaknuta, se ponovno mora vratiti na isto mjesto. Tako će na tom mjestu možda ponovno narasti plodonosno tijelo.
Lažna vjerovanja i stvarne zanimljivosti U prošlosti su neki smatrali da je tartuf hrana vještica, drugi da je to životinjska vrsta, a neki i da se radi o mineralu.
Nisu svinje (kažu da se teško dresiraju) te koje se koriste za traženje tartufa, već psi (tipični tabui).
Bijeli tartuf ne može se pronaći tijekom cijele godine, već isključivo u razdoblju od rujna do siječnja.
Potpuno je pogrešno bijeli tartuf čuvati u staklenci ili limenoj posudi punoj riže: riža ga suši. Treba ga stoga čuvati u posudi omotanog u krpu ili papirnati ručnik.
Ne smije se zalediti bijeli tartuf (gubi sva svoja svojstva), niti ga se smije konzervirati u ulju (fermentira), ili u salamuri (gubi svoj okus i miris).
Kod pripremanja, tartuf se ne guli, niti se jede cijeli, ne reže se na komadiće, ne riba se, ne kuha se ... jednostavno se nareže na tanke listiće.
Bijeli tartuf je nažalost (ili na sreću) spontana biljka: ne postoje uzgajališta, niti može rasti u bilo kakvom tlu.
Više informacija i detaljan program potražite ovdje.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
