Sve počinje licem. Lice je osnovna oznaka identiteta... dio tijela koji je neponovljivo osoban. Izložba radova Emanuele Ventania moći će se razgledati u Gradskoj galeriji Fonticus Grožnjan od 16. kolovoza.
"Tijekom povijesti umjetnosti, odnosno povijesti oblika, čovjek je bio najobrađivaniji likovni motiv bilo da je vizualiziran prikazima tijela ili je pažnja usmjerena na glavu.
Emanuele Ventani pažnju usmjeruje na lice. Uvijek su to ženske glave s kosom kojima pridružuje vrat, ramena ili ponekad ruke.
Autor se služi slikarsko - crtačkim metodama uz sfumatiranje neslikarskim postupcima.
Prisutne su tonske gradacije od svijetlog okera do zagasito smeđe boje. Poput starih fotografija koje obilježuju sepia tonovi.
Svakom portretu dodaje posebnu pozadinu. To je uvijek površina prekrivena snažnim, jednakomjernim kolorom.
Djevojka, žena prikazana je na velikom formatu. Hrabri izrez, filmski kadriran, aktivira atmosferu i nosi snažnu poruku autorskog iskaza.
Prikazati ljudsku dušu preko iluzionističkih slikarskih tehnika nije lagan pothvat.
Kad se laća problematiziranja osobnog, Ventanni poznaje pravila tradicije.
On zna koja značenja od prikazivanja lika očekuje umjetnik, a koja promatrač. To su formalni, fizionomski te postularni identitet modela, svodljiv na psihologiju karaktera.
Kroz radove se provlače prikriveni odnosi osobe i okoline. Njegove žene uvijek su lijepe, pravilnih oblika lica. Uvijek imaju bujnu kosu i snažno ocrtane oblike usana, očiju, obrva.
Akterica je zadubljena u svoje trenutno stanje: razmišljanje, opuštanje, komuniciranje pogledom... Kasnije umjetnik uzima isti model i, drugačije ga doživjevši, intervenira na nov način. On ujedinjuje ponavljanje obrade motiva sa novim doživljajem.
Snaga ovog projekta u načinu je evidentiranja ženstvenosti.
Zaustavljeni u introvertiranim situacijama, portreti plijene pažnju upravo time. Autor to podcrtava pozicijama modela. Prezentirana slučajna, opuštena pasivnost, za razliku od poziranja, čini snažan znak uvriježenim spoznajama.
Fotografski pristup motivu unosi posebnu zanimljivost jer uvjetuje tračersko razmišljanje: tko su i što su ove žene / ova žena u odnosu na umjetnika.
Očito je da je Ventanni model doživio kao umjetnik istraživač, a manje kao muškarac. Njegovo slikarsko promišljanje raščlanjuje konvencionalnu sliku stvari ili – preciznije - raščlanjuje pristup motivu.
Radovi su nastali na temelju portreta, no ovo nije izložba portreta. Pred nama je kolekcija stanja. Zbirka emocionalnih situacija modela doživljenih kroz prizmu autorovog doživljaja."
Eugen Borkovsky
Biografija umjetnika:
Emanuele Ventanni rođen je u mjestu Umbertide (Perugia) 1961. godine. Nakon školovanja na Umjetničkom institutu Borgo Sansepolcro (Toscana) počinje raditi s više likovnih tehnika: slikarstvo, grafika, keramika, fresko slikarstvo, restauracija, skulptura, eksperimentirajući uvijek na temu ljudskog tijela.
Javnu izlagačku djelatnost počinje 1981. godine: (Complesso di San Francesco u Montoni, PG; Sala Consigliare del Comune di Città di Castello; Sala d’Onore u Centro Culturale del Comune u Umbertidi; Centro Espositivo Arte Contemporanea la Rocca u Umbertidi...)
Učestvuje u prezentacijama Il Pensiero dell’Arte, Rocca Paolina u Peruđi; Piazza del Duomo u Porto San Ruffino, Roma; Releis Country House u Umbertidi, te na sajmovima umjetnosti u Padovi, Mestrima i Venturiani (I), na prezentacijama u domovini i inozemstvu (Milano, Nizza, Barcellona, Rim, Lion i Venecija).
Od 2002. godine počinje serija suradnji sa Republikom Slovačkom (Slovacca Trebison, Spisskej, Kosice, Bardejove e Bratislava).
Zbog promocije talijanske umjetnosti u Slovačkoj i Slovačke u Italiji, nagrađen Medaljom za slovačko – talijansku suradnju.
Zajedno sa Marijom Horvàthovom inicijator je projekta Contemporanea Arte Italiana tra forma e colore. Od 2004.godine gostuje u Parizu.
Nagrađen prvom nagradom na Prvom međunarodnom Biennalu suvremenog slikarstva u Minsku, Bijelorusia.
Vodi program u vlastotom atelijeru (Ubertide) gdje ima galeriu SantAgostinoArteContemporanea.