|
| Ručak, plac, meršpajz |
|
 |
|
| Gradske galerije Osijek do 18. prosinca predstavljaju izložbu umjetnice Ane Hušman popraćenu zabavnim i vedrim 16-minutnim filmom, propitujući bonton i sva njegova pravila lijepog ponašanja. |
|
"Gdje žive pravila lijepog ponašanja? Tamo gdje vlada civilizacija.
Gdje vlada civilizacija? U Evropi.
Tko je neciviliziran? Svi ostali.
Što njima treba? Civilizacija.
Tko će im to dati? Mi.
Tko smo mi?
Kad razmišljamo o pravilima lijepog ponašanja, sjetimo se svih onih neugodnih situacija u kojima nismo znali kako se nositi s alatom čudnovatog oblika, kad nas je zatekla neumjerena količina raznorodnog posuđa ili zabezeknule vrste i podvrste staklenog asortimana…
Ipak, ono čega se ja najviše sjećam je bonton koji je do mene došao sedamdesetih, kad sam kao dijete slušala svoju majku i njen krug, za ta vremena, slobodoumnih prijatelja kako se žale na manjak stila u odabiru odjeće djevojke iz Amerike koja je došla u posjet. Traper jakna u kombinaciji s dugom večernjom haljinom. "Ponudili smo joj da joj posudimo šal", govorili su. No ona je odbila. "Ne", rekla je "ja imam svoju traper jaknu".
Amerikanka je, u stilu pravih Europljana, dobila packu za nedostatak elegancije i svoje iskreno uvjerenje da je casual odijevanje prihvatljivo.
Iz nekog razloga mi je slika te Amerikanke u večernjoj haljini i traper jakni ostala u sjećanju pored slike moje majke koju zamišljam u večernjoj haljini od ljubičastog baršuna i dugačkom ogrtaču bez rukava s vrištećim psihodeličnim uzorkom.
Postoji zanimljiva veza između rituala i nominalizacije. Iako ove dvije pojave spadaju u različita područja, obje donose poopćavanje i udaljavanje od odgovornosti.
Dakle, što činimo kad sa smiješkom prihvaćamo da ne stavljamo laktove na stol i ne jedemo s noža?"
Izložbu možete razgledati do 18. prosinca u Galeriji Waldinger.
| O autorici: | U početku bolje poznata specijaliziranoj publici kao video autorica, pažnju šire publike Ana Hušman definitivno dobiva filmom Plac koji se okrunio brojnim međunarodnim festivalskim nagradama.
Rođena je u Zagrebu 1977. godine. Diplomirala je 2002. na Odjelu za multimedije i na Nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi te sudjelovala na filmskim i video festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ima nekoliko zanimljivih video radova u kojima besramno koketira s animacijom, a fokus često zadržava na čovjeku, njegovom habitatu, normama ponašanja i propitujući zašto je tomu tako.
Dobitnica je nekoliko nagrada (Visura aperta/Momiano, Momjan 2003. i 2004.), Meršpajz, 2 Gastro film fest, Beograd 2003, Meršpajz, Osijek 2004, 15. Dani hrvatskog filma, Zagreb 2006). Asistentica je na odjelu za animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Za njom su brojne samostalne i grupne izložbe, Jako voli Zbigniewa Rybczyńskog, Martu Rosler, Michaela Snowa, Chrisa Markera, Johna Baldessarija te domaće nam Mladena Stilinovića, Sanju Iveković, Kristinu Leko, Nicolle Hewitt i Lalu Raščić. |
|
|
| Net.hr |
| 19.11.2008. |
|
 |
|
|
|
| |
|
|
|
 |
inventura |
 |
|
|
 |
izdvajamo |
 |
|
|
 |
korisni linkovi |
 |
|
|
|