... Postoji tišina koja je tako mukla da pjeva.
Postoji tako živo iskustvo bola da prelazi u ushit.
Postoji tako izrazita nepomičnost da se čini kao
Pirov ples.
Postoji nevolja slatka kao spasenje.
Postoji sunce.
Postoji mjesec.
Postoji prostor tako prazan, da je u njemu sve
moguće, pa se kao pjesma čita.
Albert Goldbarth, Nedjeljom, početkom tjedna, obavljam ritual
Nema nikakve figuracije, nema simbolike, nema emocionalnosti, nema patetike, nema sentimentalnosti. Nema teme i motiva, nema ništa osim onoga što ima. Nema realnosti, nema ni nadrealnosti, impresije, nema umjetničkog stava, nema slike, nema ni slikara...
Apstrakcija, velika plošna obojana polja, kvadrati, kocke, linoleum, metalne spajalice. Jednobojne površine, boje, struktura, redukcija prostora, geometrija, čista estetika... Jednostavnost, ravnoteža oblika, odabir kolorita, formalno savršenstvo, imaginacija... minimalizam...
Hrana bez okusa, riječ bez značenja, san bez snova, kupovina bez namjera, sreća s okusom nesreće, žena bez oblina, muškarac bez muda, glava bez mozga... Slava bez povoda, seks bez ljubavi, zasluge bez zahtjeva, laž je istina, osjećajnost je nasilje, tišiina je samo utišana buka...
Tiše znači glasnije = manje znači više. Umjetnost je samo odjek svijeta koji nas okružuje. Ne očekujte previše, još manje se nadajte. Ušutite, uronite u sliku i u ravnoteži tražite ljepotu... Ne razmišljajte ni o čemu, prepustite se obojanim poljima. Ne zaboravite, tišina je mudrost.
(Nebojša Janić)
Izložba je otvorena tijekom listopada i studenog.
Galerija Vernissage
|