Do danas FAU - Foto Art Unija (neprofitna umjetnička organizacija pri Ministarstvu Republike Hrvatske) izdala je četiri umjetničke fotomonografije i to redom:
1. A u Lubenicama Lubenice, 2004./2005. godine dva izdanja; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Tomislav Rastić, Walter & Željko Jelenski.
2. Lonjsko polje - Voda u oblacima, 2006. godine; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Tomislav Rastić, Walter & Željko Jelenski.
3. Pažani su možda/vjerojatno/sigurno Marsovci, 2007. godine; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Adriana Škunca, Damil Kalodjera & Željko Jelenski.
4. Ćićarija - ponosna udovica, 2008. godine; autori su umjetnički fotografi: Dražen Lapić, Ratko Mavar, Damil Kalodjera & Željko Jelenski.
Fotomonografija sadrži 80-tak umjetničkih fotografija četvorice eminentnih fotografa, članova ULUPUH- ove Sekcije za fotografiju, Dražena Lapića, Željka Jelenskog, Ratka Mavara i Damila Klodjere koji su, putujući više od godinu dana čudnovatim mjestima Ćićarije uspjeli uhvatiti "dušu" planine i njezinih stanovnika.
 |
| Foto: Željko Jelenski |
Fotomonografija priča priču o prostoru zahvaćenom ozbiljnom depopulacijom i emigracijom stanovništva i svoj njegovoj ljepoti, lišenoj turističke komercijalizacije i industrijske eksploatacije.
Izložba ima humanitarni karakter pa će prihod od prodanih fotomonografija biti namjenjen liječenju dječaka Davida Krušvara.
 |
| Foto: Dražen Lapić |
Pejsaž, ta opsesivna tema medija, ugrađen je u povijest fotografije od njena samog početka, a niti danas nije manje zanimljiv onima koji starom ili novom tehnologijom nastoje opisati i prikazati sve čarolije koje nam nudi ta jedina Zemlja čiji smo stanovnici.
U sveopćoj brzini kojom se krajolicima Zemlje njeni stanovnici kreću cestama ili zrakom, i koju postupno prekrivamo betonom ili otpadom, krajolik se najčešće pojavljuje kao kič-razglednica, neka vrsta iskupljenja za nagomilane grijehe.
Tu i tamo – a fotografija je upravo takav medij – pojavljuju se slike koje malo pričaju, ali više govore specifičnim jezikom vizualnih umjetnosti, ugrađujući u vizualnu percepciju šum vjetra, miris sjena, toplinu sunca. Tada fotografija nadilazi okvire što ih zadaje jedan medij i tada nalazi svoje mjesto u jednom širem kulturnom kontekstu.
 |
| Foto: Damil Kalodjera |
Čini se da je upravo to znakoviti smisao podhvata što su ga po bespućima Čičarije poduzeli, četiri fotografa u namjeri da sa iskustvom nakupljenim na ranijim zajedničkim projektima (Lonjsko Polje, Pag, Lubenice) osmisle i vizualiziraju jedan pomalo zaboravljeni pejsaž i da ga slikom predaju na opću uporabu. Ovdje nije dakako riječ o pastoralnoj viziji, putnim bilješkama, topografiji ili o neorealističkom naturalizmu.
Riječ je o ekspresivnom potencijalu medija fotografije, čija svrha nije da opiše ili oriše, već da potakne misao i osnaži doživljaj. U pretvorbi pejsaža u sliku, autori su se potrudili da u nju unesu mnogo više duha i duhovnosti od puke optike, kemije i piksela, kojima im sprave raspolažu. Zbog toga im slike nadilaze pejsaž, Čičariju i tehnologiju, i mogu mirno biti primljene kao umjetničko svjedočanstvo o Ponosnoj udovici, odnosno Čičariji, koja na svu sreću još uvijek živi svoj život izvan turističkog simulakruma u njenom podnožju, i ne daj Bože, da je netko "otkrije".
Premda majstorski učinjene fotografije sadrže u sebi znatnu količinu ikoničkog, jer je tako sam pejsaž u stvarnosti strukturiran, poetika Ponosne udovice prepoznaje se i čita na simboličkoj razini.
 |
| Foto: Ratko Mavar |
U osnovi sve što uopće čini fotografsku sliku, sublimirano je jezikom simbola. Tako ni nebo, ni zemlja, niti svjetlost što se probija kroz prozor u sjenu kuće, ni jutarnja ispaša stoke, nisu jedno, drugo ili treće, već su tihi govor slike, koju možda više prožima jutarnja svježina i miris pokošena polja od stvarnosti koja se na slici vidi. Nitko ovdje ne poriče objektivnu istinu "Ponosne udovice" i namjeru autora da mediju fotografije povjere svoj autorski doživljaj istine kojoj su svjedočili svojim lutanjima Čičarijom, ali bolji pogled na slike otima trivijalnu istinu zapuštene i siromašne zemlje od nje same, i predaje je kao potku jednom vrlo ozbiljnom promišljaju ne samo o umjetnosti, vizualnoj kulturi, već i o ekologiji, ekonomskoj, kulturnoj, ali i regionalnoj strategiji.
"Razvoj" je ovdje izostavljen, jer fotografske slike nisu tu da upute na "razvitak", već više na očuvanje istinskih kulturnih i civilizacijskih stratuma. Mali, ali dovoljan dio tog stratuma što je duboko ugrađen u tlo Čičarije i nebo iznad, predali su u vidu slika Dražen Lapić, Damil Kalogjera, Željko Jelenski i Ratko Mavar na širu uporabu zahvaljujući čaroliji medija da objektivnu istinu stvarnosti pretvori u objektivnu istinu umjetnosti.
[Želimir Koščević]
Izložba će se moći razgledati do 23. prosinca.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
Online servisi