|
| Kibersvijet |
|
 |
|
| Robert Šimrak je uspio stvoriti virtualnu realnost u svoj njezinoj kompleksnosti i višeznačju, ne slike radi, već kao sredstvo komunikacije i promišljanja nekih od krucijalnih pitanja. |
|
U Muzeju za umjetnost i obrt do 10. kolovoza traje izložba Roberta Šimraka Wireframe, geometrija kibersvijeta.
Fascinantan ugođaj koji pobuđuju radovi Roberta Šimraka postavljeni u posebno dizajniranom, zamračenom izložbenom prostoru, Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt i kustos izložbe, sveobuhvatno razmatra u glavnom tekstu kataloga, navodeći i sljedeće :
"Robert Šimrak je već svojim najranijim radovima, krajem osamdesetih, vrlo jasno odredio područje svog umjetničkog interesa i djelovanja, smjestivši ga u međuprostor masovnih medija i umjetnosti...
Na teorijsko-umjetničkoj razini ishodišta Šimrakove umjetnosti možemo naći u pop-artu. U njegovu je radu prepoznat i stanoviti socio-kulturni angažman, u smislu propitivanja posljedica opće mediokratizacije i kibernetizacije društva. Najnoviji ciklus radova Wireframe slijedi postavke prethodnih radova, a predstavlja daljnji značajan iskorak.
Naziv ciklusa Wireframe preuzet iz računalne terminologije, označava kostur trodimenzionalnog (3D) crteža, znači onaj dio nevidljiv golom oku, no koji, mada nevidljiv, čini osnovni gradbeni element kompozicije. Nazivom izložbe autor upućuje i na skrivena značenja ispod pojavnosti same slike.
 |
Šimrakov stvoreni kiber prostor napučen je začudnim slojevitim strojevima - visokoestetiziranim mehaničkim konstrukcijama, čudesnim post Art Decoovskim, metamehaničkim konstrukcijama, strojevima-hramovima, primjerenim viziji podzemlja mitskog grada Gothama. Shodno svojim polazišnim točkama utemeljenim na suvremenoj pop-kulturi, stripu, SF-u, te promišljanju kibernetike kao teorije komunikacije i postupka upravljanja i reguliranja strojeva i živih organizama, Šimrak interferira zbilju i virtualnu stvarnost sustavom ekrana (screenova).
Virtualni strojevi na ekranima nose različite kodne sustave - pisama i simbole, organizirane unutar svojih specifičnih semioloških zatvorenih sustava.
Pomoću njih stvara mrežu simbola, unutar koje je integrirani kodni sustav koji skriva autorov šifrirani identitet. Šimrak je osobne brojeve, kodove, PIN-ove, šifre, JMBG i oznake koje označuju njegov identitet, prebacio u znakovlje i slova nama malo poznatih pisama koristeći se višeslojnim kodnim ključevima.
Koristeći se sličnim metodama kojima se svakodnevno koristimo upotrebljavajući suvremenu tehnologiju gdje se informacija realnog svijeta razlaže u svojevrstan kod da bi se konačno u kiber prostoru ponovo pretvorila u nama upotrebljivu informaciju, sliku, sredstvo komuniciranja, Šimrak je razložio, kodirao, odnosno rekodirao, svoju osobnost, na taj način promišljajući suvremeni pojam identiteta koji se bitno mijenja u kiber prostoru novog milenija.
 |
Promišljanje identiteta kroz stroj jedno je od onih pitanja kojima se svakodnevno susrećemo... Da li tu možemo očitati iskonski strah čovjeka od stroja, poznat nam još od mitske Pandore, preko ludističkog pokreta do Matrixa ?
Koliko god to na prvi pogled bilo neobično, u stvaranju kiber-svijeta svojih radova, Šimrak primjenjuje iskustva klasičnog slikarstva u kadriranju slike, u kompoziciji, perspektivi, kontrapunktirajući svjetlo i tamno, prvi i zadnji plan, služeći se svjetlom kao oblikovnim elementom, ostvarujući snažan dramatski dojam. Promatraču se ne samo otvara mogućnost pristupa u virtualnu realnost, štoviše postaje dio tog svijeta, posebno stoga što je i cijela izložba promišljena kao cjeloviti site specific projekt.
Šimrak je uspio stvoriti virtualnu realnost u svoj njezinoj kompleksnosti i višeznačju, ne slike radi, već kao sredstvo komunikacije i promišljanja nekih od krucijalnih pitanja današnjice."
| O autoru: |
Robert Šimrak rođen je 1967. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti, 1987. Upisuje studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Diplomirao je 1992. U klasi profesora Ante Kuduza.
Od 1993. do 1995. bio je član Zajednice umjetnika Hrvatske. Od 1995. do 2006. Na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti predaje crtanje, crtanje akta i slikanje. Od 2006. godine radi u statusu docenta na Grafičkom odsjeku ALU u Zagrebu, gdje vodi klasu.
Godine 2006. izabran je za prodekana za nastavu i studente na Akademiji likovnih umjetnosti te člana Vijeća umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu.
Od 2001. do 2003. bio je predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Tijekom svog mandata uspješno vodi kompleksni projekt obnove Doma hrvatskih likovnih umjetnika – Meštrovićevog paviljona.
Od prve samostalne izložbe 1989. godine, izlagao je na trideset sedam samostalnih, te na gotovo svim značajnijim skupnim izložbama u zemlji. Od međunarodnih izložbi treba izdvojiti Bienale mladih Mediterana u Lisabonu, međunarodni bienale u Kairu, međunarodni grafički bienale u Bophalu u Indiji.
Za svoj umjetnički rad i javno djelovanje dobio je više nagrada i priznanja, među kojima se ističu : nagrada za koncepciju na Biennalu mladih u Rijeci, nagrada za slikarstvo na Biennalu mladih u Rijeci, posebno priznanje na 2. biennalu grafike u Zagrebu, nagrada Ministarstva kulture na 3. hrvatskom trijenalu grafike u Zagrebu, Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu, godišnja nagrada Društva sveučilišnih nastavnika mladim znanstvenicima i umjetnicima te Nagrada grada Zagreba za obnovu Meštrovićevog paviljona – Doma hrvatskih likovnih umjetnika.
Član je Matice hrvatske od 2006. godine.
Djela su mu zastupljena u muzejskim i galerijskim zbirkama (Moderna galerija, Zagreb ; Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb ; Kabinet grafike HAZU, Zagreb ; Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka) te u brojnim privatnim kolekcijama.
|
Muzej za umjetnost i obrt
|
|
| Net.hr |
| 23.06.2008. |
|
 |
|
|
|
| |
|
 |
preporuka |
 |
|
|
|
|
|
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
