Umjetnicu zanimaju premještanja različitih uzoraka i oblika iz jednoga u drugi kontekst na način da odabrani uzorak citira, reinterpretira i prevede u prepoznatljiv jezik.
U dubrovačkoj Galerija Otok od 30. rujna do 15. listopada svi zainteresirani će moći razgledati izložbu Ines Matijević. Izložba se otvara u 20 sati.
Preuzimajući mitološke, biblijske ili literarne reprezentacijske modele, bilo da se radi o Penelopi ili Suzani i starcima, preuzimajući stereotipne motive u okvirima kompozicija kojima konstituira situacije, ili pak smještanje rada u okvire rodnog diskursa, storytelling Ines Matijević, rekonstrukcija je pred-teksta, priče, reaktualizacija i afirmacija senzibilnosti prema potisnutim ili zaboravljenim tehnikama i mediju.
Umjetnicu zanimaju premještanja različitih uzoraka i oblika iz jednoga u drugi kontekst na način da odabrani uzorak citira, reinterpretira i prevede u suvremeno prihvatljiv i prepoznatljiv jezik.
Penelopa ne predstavlja samo žensku figuru za šivaćim strojem, i vjernu ženu, nego se nadovezuje se na jedan od pretnodnih ciklusa Ines Matijević Tipična ženska tema u tipočnoj ženskoj tehnici. U eseju Modernost i prostori ženskosti, Giselda Pollock pišući o opusima Berthe Morisot i Mary Cassat, naglašava prostornu i rodnu matricu moderniteta i ukazuje na prikaze interijera i prisutnost privatne sfere kao specifičnosti u radovima umjetnica. Crtež koncem kao da i sam predstavlja metaforu ženskog ručnog rada. Autoreferencijalan na razinama da se zatvara u sebe, možda i autobiografski, rad metareferencijalno upućuje na vlastiti medij i postupak.
Osamljeni motiv, konturno je izveden koncem na višemetarskoj praznoj podlozi od tkanine – na žutici, kao znak na bespredmetnoj bijeloj plohi na kojoj kao da lebdi, bez težine tijela, bez uporišta – optičkog, moralnog, simboličkog ili fizičkog, materijalnog.
Poput stanja osamljenosti ili nesigurnosti gdje se i simbolički gubitak tla pod nogama manifestira kroz gubitak koordinata prostora. Priča nije samo ispreplitanje značenja. Priča je tkanje, kao što je u poretku označavanja i interpretacije gdje konac predstalja sredstvo gradnje priče ili slike, povezanost - tkanja i teksta ukorijenjena u značenju i etimologiji latinske riječi riječi textum, što znači tkati.
[Iz predgovora: Branka Benčić]
O autorici:
Rođena 1982. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odjelu za grafiku i nastavlja se stručno usavršavati. Do sada je svojim radom osvojila nekoliko priznanja i nagrada.
U svojem se radu bavi društvenom percepcijom žena u društvu. Zanimaju je premještanja različitih uzoraka i oblika iz jednoga u drugi kontekst na način da odabrani uzorak citira, reinterpretira i prevede u suvremeno prihvatljiv i prepoznatljiv jezik fotografije - koju koristi kao "sakupljača" podataka.
Niz tema s tog područja obrađuje u raznim tehnikama i medijima, crtežom, elektronskim medijima, zvukom... Motive inscenira sama po uzoru na biblijske, starozavjetne, ali i društveno stereotipne situacije.