Nakon što se petero hrvatskih umjetnika predstavilo izložbom u u Reykjaviku došlo je vrijeme za upoznavanje dubrovačke publike sa suvremenom islandskom umjetničkom produkcijom.
Izložba se otvara u srijedu 2. srpnja u 21 sati u Art radionici Lazareti.
Petero islandskih umjetnika predstavit će se radovima nastalima posebno za ovu priliku, a kustos i jedan od umjetnika koji sudjeluje na izložbi JBK Ransu o motivima i prepoznavanjima koja su potakla ovu suradnju, komunikaciju i razmjenu umjetničkih iskustava između egzotičnih sjevera i juga piše:
"Bio sam sudionik International studio and curatorial programa (ISCP) u New Yorku 2006. godine gdje sam upoznao Radmilu Ivu Janković, kustosicu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. U ISCP-u je održala predavanje o svojim projektima s hrvatskim suvremenim umjetnicima i bio sam iznenađen sličnostima između hrvatske i islandske suvremene umjetnosti, a prije svega jakom tradicijom konceptualnosti. Prateći Radmilinu prezentaciju počeo sam shvaćati da i Island i Hrvatska prolaze kroz slične probleme s identitetom potaknute globalizacijom ili amerikanizacijom, iz kojih su obje države neko vrijeme bile izuzete, ali zbog različitih razloga.
Nakon predavanja prišao sam R.I. Janković i rekao joj o čemu sam razmišljao slušajući je. Nekoliko dana kasnije odlučili smo organizirati razmjenu izložbi između Hrvatske i Islanda, a kojima će pojmovi globalizacije i nasljeđa biti polazišta i niti vodilje.
R.I. Janković uključila je Slavena Toja i Art radionicu Lazareti u projekt te je u svibnju 2008. pet hrvatskih umjetnika – Tanja Dabo, Siniša Labrović, Antun Maračić, Toni Meštrović i Slaven Tolj u Gallery 100° otvorilo izložbu Welcome, u sklopu Reykjavik Arts Festivala.
Sad pet islandskih umjetnika otvara izložbu Equivalence / Ekvivalencija u Galeriji Otok u Art radionici Lazareti.
Radio sam i kao umjetnik i kao kustos, ali u ovom slučaju draža mi je uloga umjetnika. Razgovarao sam s još četiri islandska umjetnika, koja se bave space-specific i site-specific projektima, i odlučio pustiti da se tema izoštri procesom između nas. U jednom trenutku, kada smo izložili svoje planove i ideje o radovima za ovu izložbu, primijetio sam da smo svi, na neki način pristupali hrvatskoj kulturi kroz našu vlastitu kulturu tragajući za ekvivalencijom između njih.
Tako je nastao naslov izložbe.
Equivalence (ekvivalencija) se na Islandski prevodi kao "jafngildi" ili "igildi", što doslovno znači "jednaka vrijednost". Globalizacijom ili amerikanizacijom kulture postaju sve ekvivalentnije jedne drugima, dok u isto vrijeme globalizacija stvara potrebu za identifikacijom s nasljeđem da bi se spriječilo nestajanje u globalnom izjednačenju.
Za vrijeme proslave Dana nezavisnosti na Islandu u mome rodnome gradu Kopavoguru 17. lipnja, ove godine, primijetio sam da većina djece u gužvi nosi balone s likovima iz američkih stripova i crtanih filmova kao što su Spiderman, Winnie the Pooh i Hello Kitty. Podsjetilo me to na razmišljanja islandskog filozofa Thorsteinna Gylfasona o identitetu neprimjetnosti u njegovoj knjizi “An experiment on the world” (1992) u kojoj govori o najstarijoj lopati u Siglufjorduru, malom gradu na sjeveru Islanda. Ta je lopata sačuvana zbog povijesne vrijednosti, najstarija je lopata u gradu, a ipak drška joj je obnavljana tri puta, metalni dio dva puta.
Na takav se način identificiramo sa svojim nasljeđem."
O radovima na izložbi:
O svome radu JBK Ransu kaže: "Pretražujući internet i gledajući online povijesne dubrovačke prostore, lokacije i drevnu umjetnost, našao sam ekvivalenciju u jednom geometrijskom simbolu, što se odnosi i na spiritualnu vizualizaciju poznatu većini religija svijeta. U kršćanskoj umjetnosti on je stalno prisutna tema na ikonama, skulpturama i slikama.
Rad sam nazvao Homage to the Proxy (Annunciation) (Hommage posredniku (Navještenje), a izvorno je bio inspiriran gestalt estetikom i filmom slavne braće Cohen iz 1994. The Hudsucker Proxy (U Hrvatskoj je naslov filma preveden kao Mr. Hula Hoop).
Gudrun Vera Hjartardottir dugo se bavi idejom da nas umjetnost gleda i da nam uzvraća pogled dok mi gledamo kroz nju i prema nama samima, a ne prema njoj. Ona želi obogatiti tu kvalitetu umjetnosti i za ovu je izložbu producirala video nazvan Spectator (Gledatelj) koji vas doslovno gleda, ali ujedno i uspostavlja susret islandskih i hrvatskih gledatelja.
Gudrun Vera izlaže i fotografiju ulaznih vrata Nacionalnog muzeja Islanda, u kojem se čuva nasljeđe, a koju je digitalno obradila. Natpise na vratima i oko njih je izbrisala, ostavljajući jedino rečenicu Stvaranje nacije. kao otvorenu interpretaciju.
U slučaju Helgija Hjaltalina okolina Dubrovnika je dotakla njegov obiteljski žvot. On ima psa, crnog gigantskog schnautzera, koji svoje korijene vuče upravo iz ovih krajeva koji su poznati po uzgoju pasa. Helgi je u putovanju u Dubrovnik vidio priliku za svog psa da istraži svoje nasljeđe. Ali zbog pravila i ograničenja poprilično je teško dovesti psa niz Atlanski ocean i do Dubrovnika, te je Helgi odlučio rekonstruirati oblik svoga schnautzera izrezavši ga od šperploče i izvesti ga kao surogata koji će se susresti s prijateljima iste rase. Dokumentaciju toga susreta pokazat će na izložbi i svome psu.
Thorvaldur Thorsteinsson kombinira prošlo i sadašnje u svojoj instalaciji. Seoske kuće, napravljene od nabijenih busena i kamenja sakupljenih u okolini, utjelovljuju važan element za povijest Islanda i islandski način života kroz stoljeća. Nekoliko preostalih tradicionalnih seoskih kuća u rangu je s pregršt građevina na Islandu za koje se može smatrati da imaju globalnu vrijednost. Ipak to bi kulturno nasljeđe i tehnika gradnje bili izgubljeni da nije nekoliko posvećenih umjetnika koji su održali tradiciju živom kroz nekoliko posljednjih desetljeća. Thorvaldur Thorsteinsson će izložiti video koji prikazuje jednog od tih umjetnika pri radu u kombinaciji sa složenim zidom u Lazaretima, napravljenim od lokalnog materijala.
Hlynur Hallsson se bavi globaliziranom (ili amerikaniziranom) kulturom koristeći poznate rituale kao što je "pepanje" lopte ili žvakanje žvake, koje većina ljudi može prepoznati kao svakodnevne akcije. Za Hlynura, plivanje je kulturalni događaj, i to s pravom – budući da plivanje u vrućim izvorima na Islandu grije tijelo u hladnoj sjevernoj klimi, dok je plivanje u Hrvatskoj ili u okolici Dubrovnika prikladnije za rashlađivanje. Barem za vrijeme ljeta.
Izložba je otvorena do 15. srpnja.
Radno vrijeme galerije: svaki dan od 10 do 19 sati (osim nedjeljom).
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
