Nakon duge i teške bolesti u 57. godini preminuo je pokretač hrvatske diskografske nagrade Porina. Novinar i glazbeni kritičar godinama je bolovao od ciroze jetre.
Dražen Vrdoljak bolovao je od ciroze jetre već sedam godina, no o svojoj borbi s bolešću nije javno progovarao, niti je medijima dozvoljavao da ulaze u njegovu intimu. Poznato je samo da mu je 2006. godine transplantirana jetra.
Rođen je 1. travnja 1951. u Splitu, gdje je studirao ekonomiju, a kao glazbeni novinar i kritičar djeluje od 1970. godine, prvo u omladinskom, a ubrzo u dnevnome i tjednom tisku, te na radiju i televiziji.
Pratio je pop, rock, jazz i zabavnu glazbu protusloveći često tadašnjem sustavu vrijednosti na domaćoj glazbenoj sceni i zalažući se za jednake kriterije u procjenjivanju domaće i svjetske produkcije.
Uz to, sudjelovao je u organizaciji glazbenih manifestacija, koncerata, klupskih programa, glazbenoj produkciji, te u pokretanju glazbene nagrade Porina, koju je i sam dobio u četiri kategorije.
Unatoč čestim prigovorima tijekom 70-ih da favorizira inozemnu glazbu, o njoj nikad ne prestaje informirati, među ostalim i prijevodima Ilustrirane rock enciklopedije (1978.) i Ilustrirane jazz enciklopedije (1980.).
Sudjeluje u projektima izvan dnevnog novinarstva, primjerice, produkciji prvog albuma Buldožera 1975., te 1981. godine s Darkom Glavanom na knjizi o Bijelom dugmetu.
Sudjeluje u organizaciji glazbenih manifestacija, među kojima Muzičkog biennala, festivala Jazz Fair, Eurosonga, Croatian Music Aida, te klupskih programa u vrijeme uzleta Novoga vala u Kulušiću i Lapidariju te mnogih koncerata, uključujući Rolling Stonesa 1998. u Zagrebu.
Bio je suradnik Leksikografskog zavoda Hrvatske i godišnjaka Euro Pop Book. Od 1977. struku glazbenog pisca primjenjuje u diskografiji na desecima albuma i antologija i tako stvara osebujnu zbirku tekstova o hrvatskoj popularnoj glazbi.
Osobito je zaslužan za pokretanje diskografske nagrade Porina, jer je kao prvi tajnik Upravnog odbora (1994., 1995.) svojim inicijativama pomogao da se početna ideja o hrvatskom Grammyju razvije u 10-godišnju krovnu instituciju hrvatske diskografije.
Bio je dugogodišnji član Hrvatske glazbene unije i Hrvatskoga novinarskog društva. Dobitnik je Porina za najbolji komentar/bilješku albuma Soul Fingers Live in B. P. Club (1995.), za najbolji kompilacijski album (izvan klasične glazbe) Ritam kiše (1995.), te kao glazbeni producent najboljeg albuma zabavne glazbe Tedi Spalato Live in Lisinski (2001). Dobitnik je Porina za poseban doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji (2003.).