Lulzim Krasniqi, navodni albanski narko boss, ubijen je u ožujku 2006. godine u Travnom ispred zgrade u kojoj stanuje. Ubijen je iz strojnice Ero.
Krasniqi je 29 puta kazneno prijavljen zbog prijevara, zloporaba položaja, lihvarskih ugovora, iznuda, krivotvorenja isprava, prikrivanja, nasilništva, no sve te prijave završile su bez osuđujuće presude. Iako ga se u kuloarima dovodilo u vezu i s drogom, švercom oružja i cigaretama, policija mu to nikada nije uspjela dokazati.
Samo dva tjedna prije nego li je ubijen, Krasniqi je bio uhićen i priveden istražnom sucu, ali odmah i pušten da se brani sa slobode, zbog pokušaja iznude nad Krešimirom Landekom, direktorom karlovačke Tvornice plinskih turbina i bivšim direktorom Željezare Sisak.
U kaznenoj prijavi je stajalo da je Krasniqija angažirao Landeka da mu utjera dug od poduzetnika Džemka Spahića, u čiju je tvrtku Landeka navodno investirao 500.000 eura. Kada se sam namirio, Landeka, bivši specijalac i čovjek od povjerenja ruskog kapitala, koji je svojedobno preuzeo Željezaru Sisak, navodno je zahvalio Krasniqiju na uslugama. Ovaj je, međutim, inzistirao da mu plati proviziju, te mu i prijetio.
Krasniqiju se sudilo za prijevaru, ali i da je zajedno s Munibom Suljićem, optuženikom u slučaju Pakračka Poljana, koji je preminuo, sudjelovao u pokušaju iznude. Oslobođen je optužbi.
Nekoliko mjeseci prije ubojstva bio mu je zapaljen Mercedes. Ubojica nije otkriven.
Samir Nukić izrešetan je u prosincu 2006. godine u Osijeku. Upucan je s nekoliko hitaca u leđa dok je ulazio u lokal Bonus u centru Osijeka. Prijateljevao je s Vladom Barbarićem Papom. Obojica su se spominjali tijekom suđenja Goranu Čehobašiću, vlasniku nekadašnjeg ŠKZ-a Strijelac.
Čehobašić je veći dio svoje obrane temeljio na tome da su Nukić i Barbarić pritisnuli Čehobašićeva čovjeka te ga pod prijetnjama natjerali da sve njegove pekarnice, koje su radile u okviru tvrtke Expensum, prepusti Samirovu ocu Mustafi Nukiću.
Navodno mu je glavni izvor prihoda bio vezan uz reketarenje brojnih kafića, ali i poslovnih prostora. Iste godine kada je ubijen bio je optužen za sprečavanje dokazivanja i prijevaru. Ne zna se tko ga je ubio.
Jure Bajdo ubijen u lipnju 2007. godine. Ovo ubojstvo je odjeknulo i u Sloveniji jer se radi o sinu direktora Petrola Iztoka Bajde.
Za ubojstvo i otmicu se tereti Armenda Muslia i Vittoria Vukdedovića. Musliu ima kriminalni dosje zbog iznude, a sudilo mu se i zbog prikrivanja dokazivanja. Policija je kod njega pronašla Walter 6,35 milimetara bez dozvole, za koji je rekao da ga nosi radi osobne sigurnosti jer su mu brata Arbena već bili izboli odvijačem. Kasnije je kod njega pronađena automatska puška, pancirka i pet mobitela.
Vittorio Vukdedović je policiji poznat iz narko i automafijaškog miljea. Zbog razbojstva je već odležao u riječkom i lepoglavskom zatvoru.
Ubojstvu je prethodila otmica. Dvanaest dana trajala je drama prije nego je Bajdo pronađen mrtav. Od oca otetog Slovenca traženo je 200.000 eura. Kasnije su se osumnjičeni branili kako je ideja o otmici bila žrtvina jer je navodno bio u dugovima zbog droge i razuzdanog života.
Mjesto gdje je Bajdo zakopan, u vinogradu iza vikendice Musliuova poslodavca u Moslavačkoj Slatini, policajcima je navodno pokazao Vukdedović. Slučaj je još u istražnom postupku.
Davor Zečević Zec, optuženik iz takozvane zločinačke organizacije, likvidiran je u prosincu 2007. godine. Preciznim hicem pogođen je u glavu i na mjestu ostao mrtav. Izdahnuo je na rukama svoje djevojke ispred zgrade u kojoj ona stanuje.
U okviru optužnice 'zločinačkoj' teretilo ga se za ubojstvo Ivana Šakote i Željka Šobota te za poticanje na ubojstvo Davora Plečka. Ništa mu nije dokazano osim zlouporabe droge, zbog čega je u Lepoglavi 'gulio' devet godina.
Ubijen je dok je bio na slobodnom vikendu, a lepoglavski zatvor trebao je uvjetno napustiti tek za koji tjedan. Unatoč brojnim spekulacijama, ubojica i motiv su policiji nepoznati.
Vinko Rodić Bingula izrešetan je u veljači 2008. godine u kafiću Bugzy u zagrebačkoj Dubravi. U trenutku pucnjave u društvu Vinka Rodića bila su braća Zoran i Roko, tri gosta i konobar. Lokal je inače u vlasništvu Sebastijana Rodića.
Vinko je pogođen u glavu, vrat i leđa, a braća Zoran i Roko su ga nakon pucnjave autom prevezli u KB Dubrava, gdje je sljedeći dan od zadobivenih ozljeda preminuo.
Braća Sebastijan, Vinko i Zoran u policijskim su evidencijama zavedeni zbog 10-ak kaznenih djela iznuda, nasilničkog ponašanja i protupravne naplate duga.
Zoranu, Vinku i Lazaru Rodiću sudilo se zbog ubojstva kralja kocke Zlatka Bagarića 1998. godine u lokalu NK Dubrava. Osuđen je samo Lazar koji služi trogodišnju kaznu u Lepoglavi.
Zanimljivo je da je ubojica u Vinka pucao kroz staklena vrata, a da pri tom nitko od prisutnih u lokalu nije ozlijeđen.
Rodići odbijaju spekulacije da ubojstvo njihovog brata ima veze s ubojstvom Zlatka Bagarića. Ubojica nije uhićen.
Prethodni članci:
Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 4 (26.02.2008.)
Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 3 (22.02.2008.)
Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije 2 (21.02.2008.)
Najkrvavija ubojstva hrvatske mafije (20.02.2008.)
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
