Nogometni menadžer Dino Pokrovac likvidiran je u lipnju 2005. godine. Ubijen je rafalom u klasičnoj sačekuši na stubištu zgrade u kojoj je živio. Ubojica nepoznat.
Vlado Barbarić Pap hicima iz vatrenog oružja ubijen je u listopadu 2003. u blizini župne crkve Svetog Petra i Pavla u Osijeku. Izrešetan je ispred svog BMW-a u koji je namjeravao ući s dnevnim utrškom iz svog kasina u hotelu Central.
U glavu i prsa ispaljeno mu je devet hitaca iz neposredne blizine. Ubojica je pobjegao pred nosom policajcima koji su bili u ophodnji i čuli pucnjeve, ali su mislili da se radi o petardama.
Vlado Barbarić Pap dotad je preživio nekoliko pokušaja ubojstva, a u veljači 1991. godine, dok je još radio kao redar, na Barbarića su ispred jednog kafića vatru otvorili maskirani 'revolveraši' i ranili ga u trbuh. Pap je ponovo ranjen u pucnjavi u kojoj je u rujnu 1992. ubijen nedužni Goran Mladina. Nakon 11 godina ubojica mu je ipak došao glave.
Željko Bilen ubijen je u studenom 2003. godine hicima iz pištolja. Bilen, koji je poznat po ulozi u dječjoj seriji Smogovci, likvidiran je na suvozačkom mjestu prijateljevog Mitshubishija Pajera jer su on i prijatelj čekali Bilenovu djevojku. Kružilo je nekoliko priča koje su pružale navodni razlog Bilenove likvidacije.
Jedna je bila ta što je bilo poznato da je Bilen sitni diler, ali i druker. Druga priča ga je dovodila u vezu s većim narkodilerom Petritom Atlijom kojem je samo dan ranije pred kuću bačena bomba.
Zanimljivo je da je u trenutku ubojstva u neposrednoj blizini bio Bilenov prijatelj i vozač terenca koji je mogao vidjeti ubojicu, ali je navodno bio u šoku pa do danas nitko za to ubojstvo nije osumnjičen.
Zlatko Prša koji se koristio i imenom Zlatko Žoher ubijen je u prosincu 2003. godine ispred zagrebačkog hotela I. Smaknut je s dva hica u potiljak. U Sloveniji je svojevremeno bio osumnjičen za šverc ukradenih automobila. Ubojica nepoznat.
Toni Kasalo ubijen je u veljači 2004. godine. Kasalovog ubojicu policija je uhitila nakon nekoliko dana. Utvrdili su da ga je ubio njegov poznanik Zoran Grbavac u konobi Gajeta u Kraljevićevoj ulici u Zagrebu.
Njih dvojica su se posvađali pa je Grbavac izvadio pištolj i ispalio hitac Kasalu u prsni koš. Teško ranjeni Kasalo izišao je iz konobe i ušao u Grbavčev auto koji je s upaljenim motorom bio ispred konobe. Vozio se 100-tinjak metara, ali je zbog ranjavanja izgubio svijest i udario u ogradu Autocentra Maksimir.
Grbavac je pješke iz konobe krenuo za njim, a kada je došao do automobila ranjenog Tonija Kasala je izvukao i ostavio na cesti. Auto je odvezao i ostavio ga ispred svoje kuće, dok je on pobjegao. Uhićen je nakon nekoliko dana.
Kasalo je u policijskim datotekama bio evidentiran zbog 40-ak kaznenih djela uglavnom imovinskih delikata te protupravne naplate. Grbavac je pak policiji bio poznat zbog nasilja i zlouporabe droga, a oko šest mjeseci prije Kasalove pogibije, u zrak je letio Grbavčev BMW na zagrebačkim Sveticama. Grbavac je umro u zatvoru Remetinec od prevelike doze droge.
Pero Martić i njegova ljubavnica Jadranka Morić ubijeni su u u ožujku 2004. godine u jednoj od garsonijera bivšeg hotela Turist u Osijeku. Obavljenom obdukcijom utvrđeno je kako je Pero Martić zadobio pet prostrijelnih rana u predjelu prsnog koša i trbuha, dok je Jadranka Modrić usmrćena jednim hicem u prsni koš.
Martić je bio suvlasnik poker-automat kluba City. Prijateljevao je s Vladom Barbarićem Papom, a iako ga se povezivalo s krim-miljeom u policiji je bio evidentiran samo za jedno kazneno djelo, i to zbog krivotvorenja isprava. Nagađalo se i kako je moguće da je ubojica netko od Martićevih dužnika jer su u njegovom automat-klubu mnogi ostavili velike količine novca pa i nekretnine. No, ubojica nije otkriven.
Ivan Budimir izrešetan je u siječnju 2005. godine u Rudešu ispred zgrade u kojoj je živio. Bio je vlasnik kafića Brodway i videoteke, a bavio se posuđivanjem novca na kamatu. Budimir je, inače, policiji bio poznat kao počinitelj više kaznenih djela s elementima nasilja. Pored tijela pronađene su čahure. Ubojica je nepoznat iako su u policiji u nekoliko navrata govorili kako stežu obruč oko počinitelja.
Dino Pokrovac, nogometni menadžer, likvidiran je u lipnju 2005. godine. Ubijen je rafalom u klasičnoj sačekuši na stubištu zgrade u kojoj je živio. Ubijen je s tri hica u glavu i gornji dio tijela.
Nekoliko mjeseci prije ubojstva zapaljen mu je Mercedes, ali je on tada tvrdio da se auto sam zapalio. Imao je bogat splet financijskih aktivnosti: od menadžerskog vođenja karijera velikog broja nogometaša, preko autopraonice i ugostiteljstva.
Osim toga, Pokrovcu je navodno trebao biti isplaćen i dio sredstava iz kontroverznog transfera nogometaša Ivice Olića u moskovski CSKA. Oko tog transfera bilo je bizarnih događaja, pa je čak i Olićev menadžer Dragan Marić navodno bio provozan u prtljažniku automobila. Pokrovca se dovodilo u vezu i s bivšim vlasnikom Nove TV Ivanom Ćaletom. Navodno je baš je Pokrovac posudio novac kojim je Ćaleta kupio tu televiziju.
Posuđivanje novca na crnom tržištu navodno bio jedan od glavnih izvora prihoda poznatog menadžera. U policijskim evidencijama Pokrovac je bio u prijavljen zbog krađe automobila i prometne nesreće.
Kuloari su ga također povezivali s prijevarama na račun osiguravateljskih kuća, odnosno namještanjem prometnih nesreća. Pokrovac je navodno imao podužu listu dužnika. Policijska je istraga zbog svih tih Pokrovčevih veza išla u nekoliko smjerova. No, bezuspješno.
Prvi novac navodno je zaradio kao dio dobro organizirane mreže preprodavača i švercera automobila još za vrijeme bivše Jugoslavije. U taj posao upao je preko ljudi koje je upoznao dok je boravio u Frankfurtu. Novac je nakon nekog vremena počeo "oplođivati" posuđujući ga na kamatu. Navodno je najviše zaradio na kockarima, koji su, da bi se "izvukli", spremni prodati i založiti sve što imaju. Ubojica nije otkriven.
U sljedećem nastavku: Lulzim Krasniqi, navodni albanski narko boss ubijen je u ožujku 2006. godine u Travnom ispred zgrade u kojoj stanuje.