Zlatko Bagarić ubijen je ispred lokala NK Dubrava (FOTO: CROPIX)
Petnaestogodišnji rat hrvatskog podzemlja obilježilo je čak 42 atentata. Za većinu se ne zna počinitelj. Pročitajte prvi dio priče o obračunima hrvatske mafije. Piše: Sanja Petrović.
Niko Mioč ubijen je u listopadu 1991. iz revolvera u noći kad je otkriven spomenik banu Jelačiću. Likvidiran je ispred kafića Casandra u Zagrebu, a za ubojstvo se sumnjičilo Zorana Petrovića zvanog Ivica, a za poticanje na ubojstvo se teretilo Miljenka Žaju Krojfa, koji je s Miočem svojevremeno držao pizzeriju Cosa Nostra u Trnovčici. Navodno su imali nesuglasica. Ni Ivici ni Krojfu nije ništa dokazano.
Mato Šabić zvani Šaban ubijen je rafalom iz automatske puške u ožujku 1992. godine ispred osječkog kafića Kiwi dok je ulazio u svoj Mercedes. Bio je predratni kriminalac i ratni heroj obrane osječkog naselja Jug 2. Navodno je njegovo ubojstvo bilo i politički obojeno jer je previše znao o švercu i preprodaji oružja koje je bilo namijenjeno obrani Vukovara. Ne zna se tko ga je ubio.
Damir Kovačić Šerif izrešetan je u veljači 1993. godine pred svojom kućom na zagrebačkom Rudešu. Ubojica nije nikada pronađen, a sumnjalo se da ga je ubio Mijat Vrdoljak, ali da je iza tog ubojstva stajao Vjeko Sliško. Pričalo se da je likvidiran jer je ispred disko kluba Sokol, gdje je radio kao redar, pucao u Sliška koji ga se potom 'riješio' preko Vrdoljaka.
Mladen Šiškić smaknut je u rujnu 1995. godine hicem iz snajpera ispred svoje kuće u zagrebačkoj Dubravi. Šiškić je bio desna ruka i prijatelj Vjeke Sliška. U zagrebačkom podzemlju govorilo se da su ga ubili pripadnici frankfurtskog podzemlja kao upozorenje Slišku. Ubojstvo nije razriješeno.
Ivana Mirka Krpelnika zvanog Krpa u veljači 1997. godine, nakon svađe oko novca od preprodaje automobila, ubio je Zdravko Šiškić, brat ubijenog Mladena. Ubojstvo se dogodilo u Dubravi, a Šiškić se sam javio policiji. Krpelnik je na putu do bolnice umro na rukama svog prijatelja Ivana Šakote, a Šiškić je osuđen na 10 godina. Krpa je svojevremeno pokušao ukrasti i Mercedes tadašnjeg ministra gospodarstva Davora Šterna.
Ivan Šakota likvidiran je u lipnju 1997. godine ispred zagrebačkog kafića Kvak. Smaknut je preciznim hicem iz snajpera. Očito je da se radilo o profesionalcu koji je Šakotu uspio ubiti unatoč tome što je na sebi imao pancirku. S njim je tada u društvu bio Sphejtim Taqi. U Frankfurtu je Šakota navodno ubio jednog redara, a sudjelovao je i u pucnjavi u opatijskom kafiću Capitano, u kojoj su teško ranjeni redar i tri gosta. U toj gužvi sudjelovao je i Damir Džeba Dado koji je, navodno, i započeo kavgu u opatijskom kafiću. U procesu takozvanoj zločinačkoj organizaciji za Šakotino se ubojstvo teretilo Davor Zečević Zec, no ništa nije dokazano.
Shpejtim Taqi izrešetan je u srpnju 1997. na križanju Selske i Zagorske ulice u Zagrebu. Iako je rekao da će osvetiti Šakotu netko se očito pobrinuo da to ne učini. Izrešetan je hicima iz automatske puške dok je čekao zeleno svjetlo na semaforu. Nagađalo se čak da mu je Šakota rekao ime svog ubojice prije nego je izdahnuo. Ubojica je bio na motoru koji je kasnije pronađen u garaži koju su navodno koristili pripadnici "zločinačke organizacije". Optužnica je za to ubojstvo teretila Rajka Momčilovića, no ništa nije dokazano.
Nebojša Ćuk ubijen je samo dan nakon Taqievog ubojstva. Njega se povezivalo s automafijom, a ubijen je u svojoj kući u Svetoj Nedjelji. Ubojica nepoznat.
Mijat Vrdoljak ubijen je u kolovozu 1997. godine na ulici u Kozari boku. Izrešetan je hicima iz jurećeg automobila samo 100-tinjak metara od stana i lokala koje je ondje unajmio. Ubojica i motiv su nepoznati. Mjesec dana prije ubojstva u kanti za smeće pored njegovog automobila netko je postavio eksplozivnu napravu.
Omer Zahirović likvidiran je u kolovozu 1997. u krevetu u svojoj kući u Dubravi, i to samo nekoliko dana nakon što je izašao iz zatvora. Njegova žena je tada ranjena. Nagađalo se da je motiv ubojstva taj što je Zahirović početkom 90-ih godina bacio bombu u kockarnicu Joker čiji je vlasnik bio Zlatko Bagarić. Tada je ranjen Zoran Petrović Ivica, pa se pričalo da je upravo on naručitelj, ako ne i sam egzekutor. Pravosuđe je za to ubojstvo teretilo Gordana Kolarića i Zorana Petrovića Ivicu, no nije bilo dovoljno dokaza.
Alberta Burića u ožujku 1998. godine raznijela je autobomba na parkiralištu u zagrebačkom Španskom. Bio je vlasnik kafića Versus. Navodno se bavio iznudama. Burić je inače 1994. godine ranio Zdenka Mamića, a godinu dana kasnije ranjen je u pucnjavi. Navodno se radilo o osveti zbog ranjavanja Mamića. Nikome nije dokazano ni ranjavanje ni ubojstvo Burića.
Ante Lozić i Slavko Papić likvidirani su hicima iz Škorpiona u travnja 1998. godine u Osječkoj ulici u Čepinu. O njima se pričalo da su nezgodni kada popiju. Nešto prije nego li su ubijeni navodno su bili u Zagrebu te pokušali utjerati dug jednom pripadniku zagrebačkog podzemlja.
Bernard Hutinski ubijen je u svibnju 1998. u noćnom klubu Monte Carlo u Čakovcu. Ubijen je za šankom, a ubojica je pobjegao na stražnji izlaz i nikada nije otkriven. Da je netko čvrsto naumio riješiti se Hutinskog dokazuje i činjenica da mu je samo dva mjeseca prije ubojstva postavljena autobomba koja je eksplodirala nedaleko od zgrade varaždinske policije. Čudom je preživio. Godinu dana prije nego li je ubijen, Hutinski je u istom lokalu 14 sati držao kao taoce tri policajca.
Zlatko Bagarić ubijen je u srpnju 1998. godine ispred lokala NK Dubrava. Ubio ga je Lazar Rodić pred policijom koji je zbog toga osuđen na tri i pol godine zatvora. Ubojstvu neokrunjenog kralja podzemlja i kuma srbijanskog bossa Ljube Zemunca prethodilo je vrijeđanje i zlostavljanje najstarijeg brata Lazara Rodića u čijem vlasništvu je tada klub bio. S Bagarićem su u društvu bili Nikica Jelavić i Miljenko Žaja Krojf u koje su također pucali, no bezuspješno. Sudilo se Lazaru, Zoranu i Vinku Rodiću, no osuđen je samo Lazar.