Ostavljali ste jednogodišnje dijete u vrtiću bez problema. Ali odjednom dijete postaje tjeskobno i uplašeno, vješa se po vama i jasno vam daje do znanja da ne želi da ga ostavite. Ignorira pokušaje odgojiteljice da ga umiri i ne želi se družiti s drugom djecom. Sve što želi ste VI i plače i vrišti svaki put kada odlazite. Vi ste uznemireni, zbunjeni i imate osjećaj krivnje. A sve se to ponavlja iz dana u dan.
Ukoliko vam ovo zvuči poznato onda vaše dijete prolazi kroz razdoblje straha od odvojenosti, normalnu fazu dječjeg razvoja. Ali premda je sasvim normalna, za roditelje može biti itekako uznemirujuća. Ukoliko shvatite kroz što dijete prolazi i razvijete strategiju, to bi moglo pomoći i vama i djetetu da lakše prebrodite krizno razdoblje.
Što je strah od odvajanja?
Strah od odvajanja je samo jedna od mnogih različitih faza odrastanja kroz koje će proći vaše dijete, a vjerojatno će pogoditi većinu djece. Tijekom toga razdoblja, dijete se nipošto ne želi razdvojiti od roditelja i strašno je potreseno kada ga mama ili tata ostave s nekim drugim.
Strah od odvajanja obično se javlja između 8. mjeseca i 1. godine, a vrhunac dostiže između 1. i 2. godine. Ipak, to vrijeme može podosta varirati od djeteta do djeteta. Neka djeca prolaze kroz tu fazu znatno kasnije, između 3. i 4. godine, a neka je nikada ne iskuse. Kod nekih postoje određene stresne situacije koje je mogu pokrenuti, poput nove tete u vrtiću, selidbe, novog djeteta u obitelji, svađe roditelja i sl.
Kako se razvija?
U prvih nekoliko mjeseci djetetova života sigurno ste primijetili da se dijete jako dobro prilagođava drugim osobama. To je tipično za većinu dojenčadi. Vjerojatno ste vi osjećali strah od odvajanja kada ste dijete ostavljali nekome na čuvanje. Sve dok su njegove potrebe zadovoljene, dijete mlađe od 8 mjeseci obično se dobro prilagodi drugim osobama.
Između 8. mjeseca i 1. godine, nekada ranije, odnosno kasnije, počinju promjene. Dijete se počinje osjećati neugodno u društvu nepoznatih osoba i situacija, i možda vas neće ispuštati iz vida. To ponašanje poznato je kao strah od stranaca. S druge strane, to je obično i dobar znak jer dijete počinje razlikovati poznate od nepoznatih osoba.
Između 1. i 2. godine dijete postaje sve neovisnije – ipak, sve je nesigurnije kada nije s vama. Tada se razvija strah od odvajanja i dijete postaje uzrujano i uznemireno kada ga pokušate napustiti. Bez obzira odlazite li u drugu sobu na neliko sekundi ili dijete ostavljate s dadiljom cijelu večer, možete očekivati vrištanje, plakanje i odbijanje pažnje drugih.
Razvojno, dijete počinje shvaćati koncept postojanosti objekta i kada vas ne može vidjeti, to znači da ste otišli. S druge strane, dijete još uvijek ne shvaća pojam vremena i ne zna hoćete li se ili kada vratiti. Pa bez obzira bili vi u kuhinji, susjednoj sobi ili u uredu, vašem je djetetu to sasvim svejedno. Vi ste nestali i učinit će sve što može da bi spriječilo da do toga dođe.
Dijete jako dobro shvaća kako njegovo ponašanje utječe na vas. Ako se brzo vratite u sobu svaki put kada zaplače, a potom ostanete dulje s njim ili otkažete ono što ste planirali, nastavit će koristiti istu strategiju kako bi vas spriječilo da odete.
Vaši osjećaji
Tijekom ove faze vjerojatno ćete imati podvojene osjećaje. Možda će vam i goditi pomisao da dijete ne želi ostati bez vas, naročito nakon što se priviklo i na druge osobe koje su ga do sada čuvale. Bit će vam jako drago što se dijete konačno vezalo za vas koliko i vi za njega. U isto vrijeme, osjećat ćete grižnju savjesti zato što odvajate vrijeme za sebe, ostavljate dijete na čuvanju ili idete na posao. Možda ćete osjećati i iscpljenost zbog velike pažnje koju dijete traži od vas.
Nemojte smetnuti s uma da je to što se dijete nevoljko odvaja od vas dobar znak da se među vama razvila zdrava privrženost. Dijete će s vremenom shvatiti da ćete se vi nakon što odete i vratiti i to će mu sjećanje biti dovoljno da se osjeća ugodno nakon što odete.
Olakšajte rastanke
Evo nekoliko savjeta koji mogu olakšati rastanke tijekom teškog razdoblja:
· Bitno je tempiranje. Pokušajte izbjeći povjeravanje čuvanja nepoznatoj osobi između 8. mjeseca i 1. godine, kada se strah od odvajanja prvi put pojavljuje. Također, pokušajte ne ostavljati dijete kada je umorno, gladno ili nemirno. Ako je moguće, planirajte odlaske nakon odmora ili obroka.
· Privikavajte dijete na odvojenost, na nove ljude i na nova mjesta. Ako namjeravate dijete nekome ostaviti da ga pričuva, pozovite tu osobu ranije i provedite neko vrijeme zajedno. Ako dijete kreće u vrtić, posjetite ga zajedno nekoliko puta prije nego što ćete ga ostaviti cijeli dan. Ostavite dijete s tetom u vrtiću neko kratko vrijeme tako da se navikne ostajati bez vas.
· Budite smireni i uporni. Smislite neki oproštajni ritual da odvajanje bude ugodno, smireno i puno ljubavi. Ostanite smireni i pokažite da imate povjerenja u dijete. Uvjerite dijete da ćete se vratiti i objasnite koliko vas dugo neće biti tako da to uspije shvatiti (da ćete se vratiti nakon ručka ili nakon poslijepodnevnog odmora). Dijete je još uvijek premaleno i nema pojam o vremenu. Posvetite mu puno pažnje kada se opraštate, kada kažete da odlazite, toga se i držite. Povratak će cijelu stvar samo pogoršati.
To je samo privremeno
Pokušajte stalno imati na umu da je to samo faza, koja će proći kao i većina drugih, i da je svako dijete drugačije. Ukoliko dijete nikada niste ostavljali nekome na čuvanje, ukoliko je sramežljivije ili pod nekim drugim stresom (poput rođenja novog djeteta ili bolesti), odvajanje bi moglo biti teže nego kod ostale djece. Većina djece u određenom razdoblju preraste tu fazu.
U isto vrijeme, i vi biste trebali vjerovati svojim instinktima. Ako dijete ne želi da ga čuva neka osoba ili pokazuje neke druge znakove napetosti, poput problema sa spavanjem ili gubitka apetita, možda je riječ o nekom većem problemu.
Ako se pojačani strah od odvajanja zadrži do predškolske dobi, u osnovnoj školi ili dalje, o tome biste trebali popričati s dječjim liječnikom. To je možda znak ozbiljnijeg oblika straha, poznatog kao poremećaj straha od osvajanja. Djeca s ovim poremećajem boje se da će biti osvojena od obitelji i često su uvjerena da će se desiti nešto loše dok nisu s roditeljima. Neki drugi simptomi tog poremećaja su:
· panika (mučnine, povraćanje ili kratkoća daha) ili napadaj panike prije odlaska roditelja
· noćne more o odvojenosti
· strah od spavanja u svojoj sobi
· stalni strah da će biti izgubljeno ili oteto
Obratite se pedijatru ukoliko dijete pokazuje neke od navedenih simptoma.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
