Na koje vas sve načine dijete može razljutiti? Nabrojimo ih pet - grize nokte, siše palac, igra se s kosom, kopa nos, zadržava dah.
To je pet najčešćih dječjih navika na koje se roditelji žale. Premda vas te navike mogu živcirati ili zabrinjavati, opustite se. U većini slučajeva, te su navike samo faza normalnog razvojnog procesa i nisu razlog za uzbunu.
Čak i ako je vašem djetetu jedna ruka u ustima, a druga zapletena u kosu – što vas može živcirati još više – to nije ništa iznenađujuće. Navike se često pojavljuju u skupinama.
Što je navika?
"Navika je izraziti oblik ponašanja koji se neprestano ponavlja", kaže dječji psiholog Tim Wysocki. Dječje iskazivanje ponašanja obično je lišeno svjesnosti o toj navici. Premda djeca mogu biti blaženo nesvjesna svojeg ponašanja, njihovi roditelji obično nisu te sreće.
Ako su slinave ruke i mali komadići noktiju na podu vaša svakodnevnica – niste sami. Jedna od najčešćih navika u djetinjstvu je grickanje noktiju. Neke studije pokazuju kako 40 posto djece između 5. i 18. godine grize nokte na rukama; povremeno dijete razvije i naviku grickanja noktiju s nožnih prstiju. Djevojčice i dječaci podjednako razvijaju tu naviku u ranijoj dobi, međutim kako odrastaju, dječaci su češći "grickači noktiju".
Ako vaše dijete vrti kosu, vjerojatno je riječ o djevojčici. Velika većina djece koja vrti, gladi ili povlači kosu su djevojčice. Ta se navika može pojaviti u ranom djetinjstvu i trajati do adolescentske dobi. U nekih djevojaka, navika se pojavljuje tek u adolescenciji.
Kopanje nosa čini se da je navika koja obično počinje u djetinjstvu, ali se vrlo često nastavi i u odrasloj dobi. U to nije teško povjerovati obzirom da je istraživanje iz 1995. godine pokazalo kako 91 posto odraslih redovito kopa nos.
Popularnost palca kao omiljenog prsta za sisanje može sugerirati da je ukusniji, od recimo, srednjeg prsta. No izbor palca obično je sasvim slučajan, a rezultira time što palac dolazi u kontakt s ustima kao posljedica nasumičnih pokreta koje dijete izvodi. Neka djeca sišu sve prste ili čak i cijelu šaku, umjesto palca. Većina "sisača palca" su mala djeca. Zapravo, prosječno 45 posto dvogodišnjaka sisa palac. Dobra je vijest da to čini samo 5 posto 11-godišnjaka.
Kada je Shirley Temple prijetila da će "držati dah dok ne poplavi" kako bi bilo po njenom, filmska publika se smijala. No kada dvogodišnje dijete pokuša istu stvar, to može biti zastrašujuće. To je uobičajeno ponašanje opasnije za roditelje nego za dijete. Zadržavanje daha može početi jako rano u djetinjstvu, već sa 6 mjeseci, i može se javljivati kod napete ili jako aktivne djece. U nekim slučajevima, dijete može držati dah dok ne padne u nesvijest. Rijetko, zadržavanje daha može pospješiti pojavu napadaja. Najčešće, se zadržavanje daha događa jednom tjedno, premda se kod neke djece to događa i nekoliko puta dnevno.
Što uzrokuje naviku?
Stručnjaci priznaju da nisu uvijek sigurni što uzrokuje razvoj neke navike, ali to je naučeno ponašanje koje obično ima pozitivan rezultat za dijete.
Navika se može razviti kao zabava djetetu kojem je dosadno ili, još češće, kao obrambeni mehanizam kojim dijete ublažava tjeskobu. Kada idući put vidite dijete kako grize nokte ili vrti kosu, pokušajte se prisjetiti je li možda nedavno imalo neko stresno iskustvo. Dijete možda samo pokušava ublažiti napestost kao što to činite vi tako da popijete neko piće ili odete vježbati u teretanu. Moguće objašnjenje zbog kojega vaše dijete grize nokte može biti vaš odraz. Grizete li vi nokte? Istraživanja pokazuju kako grickanje noktiju može imati jake obiteljske ili genetske komponente.
Druge navike mogu biti ostaci ranog djetinjstva u kojemu je sisanje palca uobičajeno, samoutješno ponašanje koje budi ugodne asocijacije na hranjenje i zadovoljavanje gladi. Ponašanje se može produljiti i u kasnijem djetinstvu zbog pozitivnih asocijacija. Igranje s kosom također može biti pokušaj da dijete oživi osjećaje vezane uz bliski kontakt s majkom.
Ipak, druga će djeca razviti neku naviku zbog skretanja pozornosti ili pokušaja manipulacije nad roditeljima. Ako vaše dijete osjeća da ga ignorirate, može razviti neku irtitirajuću naviku jer je sigurno da će tako isprovocirati vašu reakciju. Dijete koje ne želi rano u krevet može zadržavati dah kako bi prestašilo roditelje i tako ih natjeralo da mu dopuste da duže ostane budno. To je naučeno ponašanje kojim dijete pokušava zadobiti kontrolu nad okolinom. Zadržavanje daha češće se pojavljuje kada su roditelji prezaštitnički ili inzistiraju na strogim pravilima.
Suočavanje s djetetovim navikama
Dobra je vijest što većina navika nestane. One neke roditelje mogu izluđivati, dok su drugi puno tolerantniji. U dosta slučajeva, ako roditelji ignoriraju naviku, djeca će s tim ponašanjem u jednom trenutku prestati zato što više nemaju potrebu ili su to prerasla. Većina navika, zapravo, nestaje kada dijete dođe u školsku dob.