Suprotno tome, djeci niskog stupnja samopoštovanja izazovi u životu mogu postati pravi izvor nezadovoljstva i frustracija. Djeca koja imaju loše mišljenje o sebi teško pronalaze rješenja za probleme. Ako su opsjednuti samokritičnim mislima poput 'nisam dobar' ili 'ništa ne mogu učiniti kako treba, mogu postati pasivna, povučena ili depresivna. Suočena s novim izazovima, ona automatski pomisle 'ja to ne mogu'.
Saznajte koliko važnu ulogu samopoštovanje može imati u životu vašeg djeteta.
Što je samopoštovanje?
Kako biste dijetu osigurali stvari koje će mu pomoći razviti samopoštovanje, vrlo je bitno shvatiti što je samopoštovanje. Brian Mesinger, pedijatar i psiholog, definira ga kao skupinu vjerovanja ili osjećaja koje možemo imati o sebi. Način na koji određujemo sebe jako utječe na našu motivaciju, stavove i ponašanje.
Dr. Mesinger napominje kako se ono počinje razvijati od ranog djetinjstva. Oko treće ili četvrte godine djeca proučavaju razne ideje i počinju kristalizirati zaključake o sebi. Ali proces započinje prije toga, još na samom početaku života.
Kada mala beba ili jednogodišnjak postignu neku vještinu, oni imaju osjećaj dostignuća koji potkrepljuje razvoj samopoštovanja. Kada se uspije okrenuti nakon hrpe bezuspješnih pokušaja ili samostalno stavi žlicu u usta svaki put kada jede dijete uči stav 'ja to mogu'. Ideja da uspjeh slijedi nakon upornosti počinje vrlo rano.
Kada dijete pokušava, ne uspijeva, opet pokušava i opet ne uspijeva i tako nekoliko puta dok napokon ne uspije razvija mišljenje o svojim sposobnostima. Istovremeno, razvija mišljenje o sebi i na temelju kontakta s drugim ljudima. Zato je roditeljsko sudjelovanje vrlo važno u razvoju ispravne i zdrave percepcije.
Samopoštovanje se može definirati i kao kombinacija osjećaja o sposobnosti s osjećajima o ljubavi. Dijete koje je sretno sa svojim postignućima, ali se ne osjeća voljeno, može kao rezultat razviti osjećaj niskog samopoštovanja. Isto tako, dijete koje se osjeća voljeno, ali je nesigurno oko vlastitih sposobnosti može o sebi razviti slabe osjećaje. Zdravo samopoštovanje rezultat je postignute pravilne ravnoteže.
Znakovi zdravog i nezdravog samopoštovanja
Osjećaj samopoštovanja mijenja se tijekom djetetovog odrastanja s obzirom da na njega utječu iskustva i nova saznanja. Roditeljima to može pomoći prepoznavanju zdravih i nezdravih simptoma samopoštovanja.
Dijete koje ima nizak stupanj samopoštovanja moglo bi izbjegavati suočavanje s novim stvarima. Stalno govori negativno o sebi poput 'ja sam glup(a)', 'nikada to neću naučiti' ili 'čemu sve to, ionako nikome do mene nije stalo'. Ispoljava nisku razinu tolerancije kada je frustrirano, brzo odustaje ili čeka da to netko drugi učini za njega. Djeca niskog samopoštovanja privremene neuspjehe doživljavaju kao trajna, nepodnošljiva stanja. Dominantan je osjećaj pesimizma.
Djeca sa zdravim osjećajem samopoštovanja uživaju u interakciji s drugima. Osjećaju se sigurno u društvu i vole grupne aktivnosti kao i individualne zanimacije. Spremno pristupaju novim interesima. Kada se pojave novi izazovi, ustrajno rade na pronalaženju rješenja. Nezadovoljstvo izražavaju bez omalovažavanja. Naprimjer, umjesto da kažu 'ja sam glup(a)', kažu 'ne razumijem'. Svjesni su svoje snage i slabosti i prihvaćaju ih. Prevladava osjećaj optimizma.
Kako pomoći djetetu?
Evo nekoliko natuknica koje u razvoju samopoštovanja vašeg djeteta mogu imati veliki značaj:
· Pazite što govorite. Djeca su vrlo osjetljiva na riječi roditelja. Ne zaboravite pohvaliti dijete i to ne samo za uspjeh, nego i za pokušaj. Ali budite iskreni. Naprimjer ako vaše dijete ne uspije ući u prvu ekipu sportskog tima nemojte mu reći: "Sljedeći put ćeš se više truditi, pa ćeš uspjeti." Umjesto toga recite: "Da, nisi uspio ući u ekipu, ali mi smo jako ponosni na trud koji si u to uložio." Nagradite trud i sudjelovanje umjesto rezultata.
· Budite pozitivan uzor. Ako ste pretjerano strogi prema sebi, pesimistični ili nearilistični oko svojih sposobnosti i ograničenja, vaše bi se dijete moglo ugledati na vas. Njegujte samopoštovanje prema sebi i vaše će dijete imati odličan uzor.
· Otkrijte i preusmjerite neispravna mišljenja. "Prvi korak roditelja trebao bi biti otkrivanje djetetovog iracionalnog vjerovanja o sebi", kaže dr. Mesinger. "Bilo da se radi o savršenstvu, privlačnosti, sposobnosti ili bilo čemu drugom, ta se iskrivljena percepcija može ukorijeniti i postati stvarnom za dijete." Naprimjer, dijete koje je uspješno u školi, ali loše stoji s matematikom može reći da ne zna matematiku i da je loš učenik. To nije samo pogrešno generaliziranje, nego je i vjerovanje koje će dijete predodrediti za neuspijeh. Pomozite djetetu da stvari vidi u pravom svjetlu. Djelotvoran odgovor bi mogao biti: "Ti si dobar učenik i dobro ti i de u školi. Matematika je samo jedan predmet kojemu trebaš posvetiti više vremena. Ako hoćeš, možemo raditi i zajedno."
|