Stres i tjeskoba tijekom trudnoće mogu utjecati na broj otkucaja srca nerođene bebe, napominju liječnici.
Istraživači sa Sveučilišta Columbia u SAD-u promatrali su visinu tjeskobe kod grupe trudnica. Mjerili su visinu otkucaja srca, krvni tlak i disanje prije i poslije psihološkog testa te utjecaj na visinu otkucaja srca nerođene bebe.
Otkrića, objavljena u časopisu Development and Behavioural Pediatrics, su pokazala kako opći porast tjeskobe kod žene direktno utječe na otkucaje srca nerođenog djeteta. Čak i kada su bile u tzv. "razdoblju oporavka" koji je uslijedio nakon razdoblja stresa i tjeskobe, trudničine kardiovaskularne aktivnosti i opći stupanj tjeskobe još su uvijek utjecali na djetetove otkucaje srca.
Israživači tu odgođenu reakciju – kada je dijete još uvijek podložno utjecaju čak i nakon znatnog smanjenja stresa – objašnjavaju činjenicom kako je potrebno dulje vrijeme da psihološki efekti stresa dopru do djeteta.
Istraživači su kao pravi rezultat otkrića izdvojili zaključak o potrebi provođenja daljnjih istraživanja o utjecaju stresa i tjeskobe na malu djecu, naročito kada se postavi pitanje može li to dugoročno utjecati na zdravlje djeteta.
Dr. Catherine Monk, članica istraživačkog tima, ističe: "Povezanost između visine otkucaja srca i ženinog stupnja tjeskobe može navoditi na zaključak kako su otkucaji srca fetusa ovisni o ženinom raspoloženju tijekom prijašnjih mjeseci trudnoće."