Za majke, pogotovo one koje isključivo doje, povezivanje je prirodan dio svakodnevne rutine. Dojenje ne samo da osigurava hranjive namirnce, već daje priliku majci i djetetu da izmijene kontakte očima, dodirima i vokalizacijom – trima primarnim metodama povezivanja. Ali što je s očevima?
U prvih nekoliko mjeseci života, djeca u gotovo svim segmentima više ovise o majkama, a pred očevima je često izazov pronalaženja sadržajne interakcije sa svojim novorođenim djetetom. Veliki broj očeva tvrdi kako se osjeća više nego «van igre» tijekom tog prvog važnog razdoblja života.
«Istraživanja o povezivanju bila su fokusirana na veze s majkom, ali počeli smo uviđati da je povezivanje s ocem jednako važno za djetetov sveukupni razvoj», tvrdi dr. David Lamm, obiteljski savjetnik i sudionik istraživanja. «Iako je za djecu važno imati dobre odnose s oba roditelja, očevi često imaju problema u pronalaženju načina povezivanja sa svojom novorođenom djecom.»
Načini na koji se očevi mogu povezati s djecom
Jedan od najboljih načina je preuzimanje aktivne uloge u dječjoj dnevnoj rutini. «Ako se dijete doji, većina očeva prepušta majkama cijelu brigu o njezi: uloge se vrlo brzo podijele na odgojitelja (majku) i prehranjivača (oca)», ističe dr. Lamm. «Ali mijenjanje pelena i kupanje djeteta izvrsne su prilike za očeve da prodube svoj odnos s djetetom.»
«Bilo je stvarno teško u početku», kaže Lance Aryeff, otac osmomjesečne Kamal. «Odmah sam se htio zbližiti s Kamalom, ali između mog posla i njezine ovisnosti o majci, to je bilo stvarno teško postići. Odlučio sam da bi najbolji način bio da joj ja budem prijatelj za igru.»
Sudeći po dr. Lammu, to je uspješan i značajan očinski pristup. «Naše je istraživanje pokazalo kako očevi najčešće posvećuju svojoj djeci vrijeme za igranje, dok majke preuzimaju ulogu njegovateljice. To je dobar dokaz koji potvrđuje da ta taktilna, interakcija kroz igru pomaže djeci u razvoju motornih i društvenih vještina koje opet pomažu u svim aspektima odrastanja i razvoja.»
Još jedan način povezivanja očeva sa svojim malenim djetetom je preuzimanje brige o djetetu kada je majka preumorna posvetiti se u potpunosti djetetu ili kada je dijete bolesno. «Sjećam se prvog značajnijeg povezivanja s Kamalom», kaže Aryeff. «Imala je kolike, bilo je kasno i jako je plakala dok ju je mama pokušavala uspavati. Ja sam je samo držao u rukama i plesao na glazbu s radija u mračnoj sobi. Konačno sam je smirio. Osjetio sam da ona zna da sam tu zbog nje, i sve je bilo OK. To je bila vrlo važna veza između nas».
Kontinuirani pristup
Dosta roditelja usvaja alternativnu metodu odgoja (iako se u nekim tradicionalnim kulturama prakticira već stoljećima) poznatu kao kontinuirani pristup. Roditelji koji prakticiraju taj pristup, poznat i kao «nošenje bebe», održavanjem konstantnog kontakta s djetetom – noseći dijete u rukama ili u visećoj nosilici – dok dijete nije dovoljno staro da samo puže.
Očito, to je najlakše prakticirati ako postoje oba roditelja koji se izmjenjuju u nošenju. Sudeći prema stručnjakinji alternativnog odgoja i rođenja, Jennifer Vanlannen-Smit, to je još jedan odličan način na koji male bebe mogu provesti kvalitetno vrijeme sa svojim očevima.
«Vjerojatno najvažnija potreba novorođenčeta, odmah poslije majčinog mlijeka, jest stalni kontakt s roditeljima», tvrdi Vanlaanen-Smit. «Bebe se moraju držati, a one na taj način izražavaju savršenu privrženost.»
Vanlaanen-Smit još ohrabruje roditelje da masiraju svoju djecu i izbjegavaju «mamine zamjene» poput dude-varalice, hodalice, bočice, kolica, kolijevke i televizije. «Kad god majka nije s djetetom to je pravo vrijeme da tata preuzme brigu. Bebe ovise o tome da su roditelji tu za njih. Tako uče da je svijet sigurno mjesto.»
Malo pjevanja dobro dođe
Sudeći prema istraživanju provedenom na Universityju of Toronto, jedan od najboljih načina na koji se očevi mogu povezati sa svojom djecom je taj da im pjevaju. Kod istraživanja, 14 majki i očeva pjevali su djeci dvije pjesme po svom izboru. Očni kontakt i povećana osjetljivost primjećeni su kada su pjevali očevi. Istraživači to pripisuju činjenici da male bebe bolje reagiraju na niže tonove i sporiji tempo, koji su karakteristični za očeve.
Istraživanja o očinskom povezivanju su relativno nova i ponekad izazivaju kontroverzne reakcije. Premda je fenomen prepoznat kao legitima znanstvena pojava među životinjama, njegova važnost u ljudskom razvoju još uvijek izaziva debate.
Do danas, većina se istraživanja bavila povezivanjem između majke i djeteta odmah nekoliko sati i dana nakon rođenja. Tek nekoliko godina unazad psiholozi su počeli obraćati pažnju na proces povezivanja očeva i djece. Povezivanje: majke to čine, sisavci to čine, zašto ne bi i očevi?
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
