Nadali smo se da će sve veća uporaba biodizela riješiti barem dio problema oko energetske krize, no rastuća potražnja za tim gorivom donosi i brojne negativne posljedice.
Naftne rezerve nisu vječne, pa se svjetska industrija sve ozbiljnije bavi potragom za alternativnim vrstama goriva, koje bi jednoga dana mogla zamijeniti crno zlato.
Kao jedno od mogućih rješenja sve više se nameće biodizel, gorivo nastalo preradom biljnih i otpadnih ulja. S jedne strane, zvuči sjajno, jer sirovina za proizvodnju uzgaja se na farmama, naizgled bez negativnih utjecaja na okoliš.
No, cijela priča ima i drugu, daleko ružniju stranu, jer takav uzgoj 'ciljanih' vrsta biljaka dugoročno bi mogao imati razornu moć, piše britanski The Guardian.
Stručnjak za okoliš George Monbiot smatra da je industrija proizvela gorivo koje neće riješiti problem energetske krize, a pritom može imati katastrofalan učinak. On se ne protivi uporabi raznih otpadnih ulja za proizvodnju biodizela, no u svojem tekstu upozorava na jedan drugi problem.
Naime, rast potražnje za tom vrstom goriva nužno je izazvao povećanje proizvodnje. Gladni što većeg profita, proizvođači se okreću biljkama koje brzo rastu te se jednostavno i jeftino mogu 'pretvoriti' u biodizel.
Palmino ulje pokazalo se vrlo pogodnim, pa su bogati ulagači krenuli u napad na siromašnije zemlje u jugoistočnoj Aziji, gdje je unazad nekoliko godina zabilježena prava inflacija nasada uljanih palmi, ali i novoizgrađenih rafinerija biodizela.
Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da se zbog proširenja plantaža sustavno uništavaju šumska područja. Tropske šume u Maleziji rapidno nestaju, pokazuju istraživanja ekologa u razdoblju od 1985. do 2000. godine.
Pritom se ističe da su na 85 posto posječenih područja 'niknula' polja uljanih palmi. Slično je stanje na Sumatri i Borneu - oko 4 milijuna hektara šume posječeno je kako bi se napravilo mjesta za nasade.
Štoviše, malezijski industrijalci planiraju krčenje dodatnih šest milijuna hektara, dok bi u Indoneziji iz istog razloga trebalo nestati još 16,5 milijuna hektara prašuma.
Monbiot smatra da se ista zemlja mogla iskoristiti za proizvodnju hrane, posebice u državama u razvoju. Uz to, ukazuje na posljedice takve brutalne industrijalizacije na bogatu floru i faunu, ali i lokalno autohtono stanovništvo. O efektu staklenika da i ne govorimo...
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
