Ružno pače - iako naizgled neugledan, Citroen 2CV zapravo je bio automobil s pomno osmišljenim detaljima
Iako je nacistička 'Buba' spletom okolnosti stekla daleko veću slavu, Francuzi su i prije razvijali niskobudžetni narodni automobil. No Citroenov projekt zaživio je tek nakon Drugog svjetskog rata.
Prigodom predstavljanja daleke 1948. godine ovaj automobil izazvao je smijeh, ruganje i nevjericu. Ne samo među posjetiteljima pariškog salona, već i među brojnim specijaliziranim novinarima. Vrijeme je pokazalo koliko su tadašnji kritičari zapravo bili kratkovidni, jer ova "konzerva na kotačima" postala je jedan od najznačajnijih Citroenovih modela u povijesti.
Za daltoniste - 2CV isprva se mogao nabaviti isključivo u sivoj boji, 1959. izbor je udvostručen (Glacier Blue), a 1960. počinje proizvodnja zelenih i žutih primjeraka
Uostalom, 2CV ionako nije bio zamišljen kao vozilo koje će konkurirati klasičnim automobilima iz tog doba. Tadašnji šef francuske kompanije Pierre Boulanger zamislio ga je kao nadomjestak za konje i zaprežna kola. Ovaj vizionar očito je bio debelo ispred svojega vremena, jer samo su rijetki odmah shvatili njegovu toute petite voiture filozofiju, odnosno projekt "jako malenog automobila". Koncepcija jednostavnog i jeftinog, a opet nepoderivog prijevoznog sredstva, isprva namijenjenog francuskim poljoprivrednicima, naposljetku se pokazala dobitnom kombinacijom. U početku su kupci na svoj primjerak čekali i do tri godine, a tijekom više od četiri desetljeća proizvodnje prodano je preko pet milijuna različitih izvedbi ovog modela!
Prototipovi su bili opremljeni vratima od tkanine, no na serijske primjerke ipak su ugrađena metalna vrata
Unatoč brojnim pokušajima konstruiranja automobila bez klasične šasije, jednostavnost proizvodnje uvjetovala je da i 2CV dobije konvencionalan okvir s čeličnom platformom. Doduše, dijelovi karoserije bili su gotovo nepričvršćeni, pa njihova zamjena nije predstavljala nikakav problem. Ovakva konstrukcija danas bi teško zadovoljila apetite kupaca, no u to vrijeme nije se previše razmišljalo o putničkoj sigurnosti. Stvoren za vožnju seoskim (neasfaltiranim) cestama i obližnjim njivama, 2CV imao je iznimno mekani ovjes, kako vlasnici na putu prema tržnici ne bi polupali jaja namijenjena za prodaju. Upravljivost je bila sjajna, unatoč "biciklističkim" gumama koje su, upravo zbog naprednog neovisnog ovjesa, nudile iznenađujuće dobar grip.
Izdržljivih 375 kubika - originalni motor s vremenom je narastao do 602 cm3, no sve izvedbe tradicionalno su bile iznimno dugovječne
Prve izvedbe bile su opremljene zrakom hlađenim motorom od samo 375 cm3. Po mnogima preslab, ovaj dvocilindraš razvijao je samo 9 KS i nudio brzinski maksimum od 69 km/h. Citroen je prihvatio kritike i 1955. predstavio agregat obujma 425 cm3 od 12 KS. Ova jedinica "izdržala" je sve do 1968. godine, kada je zamijenjena novom od 435 cm3 (18KS). Istodobno se pojavio i motor od 602 cm3, čijih je 29 KS moglo potjerati vozilo do "nevjerojatnih" 116 km/h. S dva različita agregata u ponudi kupci su tada mogli birati između dva modela 2CV 4 i 2CV 6. Dvije godine poslije snažniji motor dodatno je nabrijan na 33 KS, no 1979. francuski stručnjaci predstavili su potpuno novi 602 cm3 agregat, koji je sa 29 KS možda bio slabiji, no nudio je veću maksimalnu brzinu uz manju potrošnju. Prijenos se tijekom godina nije promijenio - Citroen je ostao vjeran četverostupanjskom ručnom mjenjaču i prednjem pogonu.
Spartansko uređenje interijera - ispod sjenila čak su se mogle pronaći detaljne upute za korištenje vozila
Brojnim praktičnim rješenjima popularni Deux Chevaux (iliti "dva konja") predstavlja pionirski primjerak današnjih MPV vozila. Vozač je u početku na raspolaganju imao samo dva pokazivača (brzinomjer i ampermetar), a tek kasnije instrumentalna ploča počela je poprimati civiliziraniji izgled. Iznad kabine se protezao platneni krov, koji se lako mogao "zarolati". Bilo je to praktično rješenje, jer vlasnici su bez problema mogli prevoziti dugačke predmete ili alat. Ili možda ključ ovakvog layouta leži u činjenici da je Boulanger bio prilično visok gospodin, koji ni tijekom vožnje nije skidao šešir?
Štednja prije svega - umjesto po dva pokazivača smjera sprijeda i straga, Citroenovi stručnjaci postavili su samo ispupčene, dakle dovoljno uočljive bočne 'žmigavce'
Četiri ultralaka sjedala posebna su priča, jer mogla su se izvaditi iz vozila i koristiti tijekom piknika u prirodi, a njihovim uklanjanjem mogao se povećati i prtljažni prostor. Na stražnjem dijelu isprva se nalazilo samo jedno svjetlo i stop-svjetlo, dok su, za razliku od prijeratnih prototipova, Citroenovi inženjeri sprijeda ipak postavili dvije lampe. Zašto ovaj inovativni automobil nije stekao svjetsku popularnost, poput primjerice Volkswagenove "Bube"? Zato što su čelnici Michelina, tadašnjeg većinskog vlasnika Citroena, bili orijentirani isključivo na što brže vraćanje uloženih sredstava, pa se nije pretjerano razmišljalo o marketingu i izvozu - izvan Europe prodano je samo nekoliko tisuća primjeraka.
'Poklopac' prtljažnika - zbog jeftinije proizvodnje i smanjenja ukupne mase prvotno se koristila tkanina, metalni poklopac pojavio se 1957.
Simpatični 2CV proizvodio se čak 42 godine, da bi kupci gladni većih brzina i luksuza, a ponajprije putničke sigurnosti - otjerali u zasluženu mirovinu. Proizvodnja u Francuskoj prekinuta je 1988. godine, no nastavljena je u Portugalu. Upravo iz tamošnjih pogona dvije godine kasnije izažao je i posljednji službeni 2CV. Ukupan zbroj - 3 milijuna, 872 tisuće i 583 primjeraka. No netko ih još uvijek sklapa, pa zagriženi fanovi i danas mogu do svojeg primjerka. Naime, francuska tvrtka Sorevie koristi stare skice i nove dijelove, te proizvodi vjerne replike. Doduše, kako ti automobili ne zadovoljavaju današnje standarde, koriste brojeve šasija i motora sa starih 2CV-a, pa se ti automobili prodaju kao rabljeni. Daju jednogodišnje jamstvo i nude tri različita modela - 2CV4, 2CV6 i Dyane 6.