Na zjenice navlačimo kapke iza kojih možemo zamišljati da stvari stoje drukčije. Ako ne želite vidjeti rub stola, zatvorivši oči izgubit ćete iz vidokruga cijeli stol. Čak i ako zatvorite samo jedno oko, slika će se bitno promijeniti i rub stola (koji iz nekog razloga ne želite vidjeti) će izgledati kao da je malo pomaknut. Jedno oko ima jednu sliku, drugo oko drugu. Tek kada su oba otvorena, slike se sijeku i tako čine cjelinu.
Rub stola je u ovom primjeru simbol ruba odnosa, odnosno dijela nekog odnosa koji bi najradije izbacili iz svog vidokruga. Taj rub, ta trunčica u oku nas žulja, ali radije nego da je izvadimo, oko ćemo protrljati, zamutiti vid i držati ga neko vrijeme zatvoreno. A što duže oko stoji zatvoreno, to ga je teže otvoriti. Lako se naviknuti na tamu.
U odnosima se ta tama najlakše održava kroz izbjegavanje komunikacije. Često se događa da, što je odnos bitniji, to je šutnja dublja. Dvadeset godina braka – dvoje ljudi jedno pored drugog kao dva stranca. Na njihovu šutnju se talože bezbrojne misli i unutarnji monolozi od kojih se automatski stvaraju cigle – izvrstan materijal za komunikacijski zid. Često se događa da ljudi i umru tako zazidani. Svijet se pred njihovim očima ugasi, a najbliži im ostanu najdalji.
Zato je jedan od najvažnijih uvjeta za podizanje kvalitete odnosa i općenito, stvaranje sretnijeg života - otvorena komunikacija. Svi smo mi izrasli i nastali iz odnosa i odnosi su jedini medij kroz koji se možemo cjelovito razvijati. Dugotrajna izolacija i zatvaranje ne vode nikuda. Kao što bi piše John Bradshaw u knjizi Oslobodite se stida: "Najprije smo mi, a tek onda ja." Začeti smo kroz odnosa naših roditelja, a rođeni kroz odnos s majkom. Mi je osnova života.
Negirajući taj mi koji je naša izvorna priroda, prestajemo biti u stanju izražavati sebe, jer smo sebe u mogućnosti izraziti samo kroz odnose. U toj čežnji za izražavanjem sebe ne stvara se samo intimnost među ljudima, nego nastaju i umjetnička djela, pisci pišu knjige, slikari slikaju slike, znanstvenici smišljaju inovacije. A što je naša interakcija sa svijetom i ljudima kompleksnija, osjećamo se ispunjenijima, kako životnom snagom, tako i smislom postojanja.
Kompleksnost te interakcije ovisi, s jedne strane o povezivanju, a s druge o odvajanju, pri čemu odvajanje ne znači izoliranje od drugih već sposobnost razlikovanje sebe od drugih. Često radimo pretpostavke za druge: da misle to i to, da osjećaju to i to, bez da pitamo, bez da ulazimo u direktan odnos. Tako za svoj način razmišljanja mislimo da je isti kao i kod nekog drugog, što zapravo nikada nije tako. Pretpostavljajući za druge, propuštamo druge. Oči možemo imati otvorenima jedino ako su otvorene, ne za vlastite pretpostavke i/ili projekcije, već za upoznavanje i istraživanje.
Tomica Šćavina
www.poticaj.net
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
