Ono što ljudi često zaborave uljuljkujući se u svakodnevnu rutinu jeste upravo to – stjecati nove vještine, ulaziti u nove doživljaje. Svako novo iskustvo je prilika za otkrivanje nepoznatog (ili poznatog, ali zatomljenog) sloja svog bića. To je ono zbog čega neki ljudi u osamdesetoj počinu učiti francuski ili sakupljati poštanske marke. Pri tom se ne pitaju hoće li ikada vidjeti Francusku niti koliko će markica sakupiti. Ne pitaju se čemu to, jer je svrha već tu – dobar osjećaj, osjećaj napretka u jednom sasvim novom mediju.
Životno zadovoljstvo se multiplicira kroz stjecanje novih iskustava. Naravno, pri tom mislim na iskustva koja poželimo i odaberemo, a ne na ona koja nas šokiraju ili nam se obiju o glavu. Ova druga je malo teže uklopiti u postojeću sliku svijeta, pa za to redovito i treba više vremena. Svako novo iskustvo, bilo ono ugodno ili neugodno, treba na neki novi način integrirati, odnosno uklopiti i povezati s prijašnjim iskustvima. Načini na koje to radimo, interpretacije koje koristimo, osjećaji koji se pri tom javljaju i tjelesne reakcije koje sve to prate čine našu unutarnju psihičku strukturu.
Ta struktura je ujedno i unutarnji kompas pomoću kojeg određujemo smjer kretanja, procjenjujemo vremenske prilike, dinamiku svog unutarnjeg jedra i karakteristike vjetrova koji vanjsku stvarnost čine burnom, mirnom, opijajućom, otrežnjujućom, svakakvom. Želimo li dinamičan život, stvarnost će rasprostrijeti pred nas mnoštvo izazova. Riječ izazov govori puno sama za sebe. To su iskustva koja nas zovu iza, negdje gdje još nismo bili.
Prihvaćanje izazova uvijek predstavlja svojevrsni rizik. To je logično i jasno. Ono što se često zanemaruje jest da i neprihvaćanje izazova također predstavlja rizik. I to je izbor koji za sobom povlači posljedice baš kao i prihvaćanje. Nova iskustva, nove interakcije s ljudima koje su sasvim različite od interakcija koje smo imali do sada život čine bogatijim. Na sićušnom planetu Zemlja, u neizmjernom svemiru, mi – bića zvana ljudi imamo široku paletu za stjecanje novih iskustava. Dok smo tu, između trenutka rođenja i trenutka smrti – važno je živjeti.
Tomica Šćavina
www.poticaj.net
|