Mi ljudi smo jedna vrlo uspavana vrsta. Bilo bi lako kada bismo se bavili samo svojim snovima, samo svojim željama i očekivanjima. Većinu ljudi u dubokom snu automatskog življenja drže prvenstveno snovi koji nisu čak ni njihovi. Najčešće su to snovi koje za njih sanjaju roditelji.
Otac nije uspio, ali zato će uspjeti sin. Majčin san je sretna obitelj, pa će je kćer pokušati što prije stvoriti. Postoje bezbrojne varijante svjesnog i nesvjesnog, direktnog i indirektnog prenošenja roditeljskih želja i očekivanja. Te želje nisu uvijek jasno izgovorene. Često su potisnute, doslovno – sanjane, da bi nekim čudnim putovima, u životima potomaka – oživjele.
Primjera je mnogo. Toliki ljudi se školuje za ono što ih zapravo ne zanima. A zatim se i bave onim što ih zapravo ne zanima. Tu i tamo ih uhvati nezadovoljstvo, tjeskoba koju ne razumiju, ali nađu načina da je (ne obrativši dovoljno pažnje na ono što im pokušava reći) suzbiju. Churchill je jednom prilikom izjavio: "Ljudi se ponekad spotaknu o istinu, ali većina njih se sabere i žurno produži kao da se ništa nije zbilo."
Zapravo nije jednostavno osloboditi se tuđih snova i probuditi se, odnosno krenuti u ostvarenje onih autentičnih, svojih. Cjelokupno kolektivno naslijeđe nije ni ohrabrujuće ni poticajno za realizaciju sebe. Lutajući snovi se modificiraju, mutiraju, transformiraju i prenose se generacijama.
A nemoguće je da se čovjek osjeti realiziranim ispunjavajući nečije tuđe snove i vizije. Čak i da baš sasvim u tome uspije, nastupit će nezadovoljstvo. Arhitektu sna (roditelj) će uvijek nešto faliti, uvijek će biti nešto novo što se još mora učiniti, jer fali ono osnovno – on nije taj koji san ostvaruje. Graditelj (potomak) će također osjećati prazninu, jer – ispuniti život tuđom neispunjenom željom nije čak ni logično, a kamo li ostvarivo.
Nekima ipak spoticanje o istinu istinski dosadi, pa nakon što prepoznaju vrijeme buđenja iz zalutalog sna nečijeg tuđeg života, odluče ga napustiti, ostaviti ga da izblijedi. A kako zalutali san gubi na vrijednosti, tako čovjek postaje sve svjesniji vlastitog životnog sna, njegove vrijednosti i mogućnosti ostvarenja u realnosti.
Vrijeme teče, ništa ga neće zaustaviti. Osam izjutra, devet, deset, podne, popodne, večer, sutra, mjesec dana, godinu dana, odraslost, zrelost, starost, posljednji dan, posljednji sat, posljednji trenutak. Buđenje?
www.poticaj.net
Tomica Šćavina |
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
