Ljudi rado razglabaju o tuđim problemima. Jedan od pokazatelja tog svojevrsnog bijega od vlastitog života i bavljenje tuđim životima je visoka gledanost reality showa i sapunica.
Mistična kutija zvana TV čini se puna života. Sve frca od boja, akcije i emocija. Životne intrige, zapleti i raspleti s kojima se gledatelj može asocirati ili poistovjetiti negdje su daleko, na sigurnom, iza ekrana.
Izbliza, stvari izgledaju sasvim drugačije. Suočiti se s vlastitim slabim točkama nije ni ugodno ni zabavno. Gledajući unutra, u sebe kakav najradije ne bih bio/bila ne grickaju vam se kokice, već se tu i tamo samo ugrizete za usnu, dok netko iznutra viče: "Promijeni kanal! Odmah! Sad!"
Mnogi u takvim trenucima zaista i posegnu za daljinskim… I to ne nekim psihičkim, unutarnjim, već onim običnim, plastičnim, vanjskim.
A kakve su to stvari s kojima se tako teško suočiti? Svatko ima neke svoje specifične probleme, dileme i terete, ali kad se sve zbroji i oduzme, puno toga se može svesti na zajednički nazivnik.
Evo nekoliko primjera, odnosno kratke liste "Ja sam – izjava" koje bi vam mogle pomoći razotkriti neki od centara osobne slabosti. Pokušajte (u sebi ili na glas) izgovoriti:
Ja sam nesposoban/nesposobna.
Ja sam bezvrijedan/bezvrijedna.
Ja sam neprimjetan/neprimjetna.
Ja sam slab/slaba.
Ja sam nepotpun/nepotpuna.
Ja sam nesavršen/nesavršena.
Ja sam nemoćan/nemoćna.
Ja sam nevažan/nevažna.
Ja sam nevoljen/nevoljena.
Ja sam neželjen/neželjena.
Je li vas neka od ovih izjava posebno dotakla? Naravno, svatko od nas će se ponekad osjećati vrijednim, a ponekad bezvrijednim, ponekad voljenim, a ponekad nevoljenim. Ipak, pojedine izjave se mogu doživjeti kao konstante, kao nešto iznova i iznova vrti.
Slaba točka je poput vira koji crpi životnu energiju, jer je potrebna ogromna energija da bi se slaba točka zakamuflirala, to jest da bi se sebi i drugima dokazalo suprotno. Čovjek sa slabom točkom "ja sam nesposoban" imat će snažnu potrebu sebi i drugima dokazati da je ekstrasposoban.
Čovjek sa slabom točkom "ja sam nevoljen" će isto tako ulagati puno truda i kako bi se približio i udovoljio velikom broju ljudi, te na taj način stekao osjećaj voljenosti.
Međutim, sposobnost koja je tu kako bi kompenzirala duboko unutarnje uvjerenje o vlastitoj nesposobnosti i voljenost koja je tu kako bi zaliječila duboko usađeni osjećaj nevoljenosti dovode samo do još većih komplikacija. Takvo uvjerenje o sebi, to jest duboko usađena poruka (svojevrsna unutarnja povreda) se ponaša kao jedna vrsta leća kroz koje gledamo svijet, sebe i tumačimo ono kakvima nas vide drugi.
To znači, ako se moja središnja slaba točka, pojednostavljeno rečeno, može izraziti riječima "ja sam nesposobna", onda i sasvim usporedna stvar kao što je dugo čekanje u redu u banci za mene može biti izraz vlastite nesposobnosti (jer sam to trebala obaviti dan ranije, jer to treba sređivati preko interneta i slično). Um takve misli preslaguje automatski.
Kako izaći iz tog začaranog kruga? Kao što ste očekivali, nema instant-rješenja, već tek nekoliko kratkih naputaka za daljnja istraživanja…
Prvi korak je uvijek najteži: prihvatiti. A zatim se malo po malo razotkrivati. Kada se počne uviđati i iskazivati, taj bolni dio više toliko ne boli. Boli ono što je skriveno, maknuto od oka svijeta.
Ponekad treba vremena, ali blagodati tog procesa su velike. Oslobađa se ogromna količina energije koja je u vrtlogu slabe točke bila blokirana, usmjerena na kruženje bez kraja. Izlaskom iz tog iscrpljujućeg vira, mijenja se cijela životna perspektiva.
www.poticaj.net
|