Sokolovi su savršeni lovci. Svako, pa i najmanje pero na krilu ove ptice ima izuzetno važnu ulogu pri letu. Minimalni pokreti perja omogućuju mu hvatanje snažnih naleta vjetra, naglo mijenjanje smjera i izuzetnu spretnost u svim fazama lova.
S druge strane, sokolovo savršenstvo je izuzetno krhko. Naizgled neznatno oštećenje pera uvelike ometa njegov let i mogućnost kvalitetnog lova. Sokol i s najmanjom povredom gubi puno od svog savršenstva… Malena greška ga jako puno košta.
Zanimljiv je i način na koji se sokolovi vrlo često povrijede. Jedan od najvećih neprijatelja mu je konopac za sušenje rublja. Dok lovi, sokol je toliko fiksiran na plijen da mu je pogled sasvim sužen. Pri takvoj fokusiranosti, tanke prepreke razapete u zraku za njega kao da ni ne postoje. U susretu s običnim konopcem, sokolovo neobično savršenstvo susreće vlastitu krhkost.
Čovjek je često zatvorenik vlastite, savršene slike o sebi. Možemo je nazvati i ego-idealom ili snažnom predodžbom o tome kakvi bismo trebali biti da bismo zaslužili ili bili sposobni stvoriti život kakav želimo živjeti. Ta slika savršenstva redovito biva otkrhnuta upravo kada je suočena sa životnim banalnostima (konopcem za sušenje rublja), jer nastaje potkrijepljena idejom o idealnim uvjetima koji sa svakodnevnicom često nemaju puno dodirnih točaka.
Strogo definirane uvjete stvorene u laboratoriju zvanom 'moja glava' nemoguće je učiniti stvarnima. A ako nema laboratorija, onda nema ni proizvoda zvanog savršeni ja, jer savršeni ja mora biti prihvaćen, odnosno dobivati potvrdu vlastitog savršenstva, baš kao što je i sokol dobiva uživajući u uspješnosti svog ulova.
U našem društvu, savršenstvo odraslog čovjeka često se mjeri u jedinicama poslovnog uspjeha.
Brzina, okretnost i fleksibilnost, koje su same po sebi izvrsne kvalitete poslovno uspješnog čovjeka, često su poduprte razmišljanjima tipa 'cilj ne bira sredstva'. Upravo takva, sokolovski uska fokusiranost na cilj dovodi do sljepila za naizgled nebitne, banalne, tanahne, a opasne prepreke.
Bez obzira kakav bio cilj ili kakva bila fiksacija našeg pogleda, u oku svakog od nas postoji područje zvano slijepa pjega. To je područje gdje izlazi optički živac, pa ne sadrži štapiće i čunjiće i zbog toga je potpuno neosjetljivo na svjetlost. U tom nerasvijetljenom, neosviještenom području našeg pogleda na sebe, na druge, na svijet krije se krhkost ideje savršenstva.
Neke stvari ponekad jednostavno ne vidimo, malo zažmirimo, na djelić oslijepimo. Nikada nismo ni vidjeli savršeno… slijepa pjega je oduvijek tu. Ali, da je nema, ne bi bilo ni cjelokupnog vida jer je to mjesto kontakta oka i optičkog živca.
Kada ne bi bilo tog mjesta koje je neosjetljivo na svjetlost, ne bismo bili u stanju gledati. Kada ne bi bilo slijepe pjege, ne bi bilo ni slike. Sastavni dio mozaika osobne snage je slabost.
www.poticaj.net
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
